уторак, 18. фебруар 2014.

Ti…

Ti, koji nisi fizički prisutan, a u mome srcu jesi. Ti, koji me razumeš, a muško si.
Ti, koji UVEK saslušaš sve moje reči - zato što želiš.
Ti, koji si tu, uvek uz mene, iako nisi kraj mene.
Ti, koji si čovek - stena, a tako mekoga srca.
Ti, koji poseduješ sve najlepše ljudske osobine i prizeman si.
Ti, koji si savršen, a ljudsko biće si.
Ti, koji zaslužuješ moje prijateljstvo jer ti verujem, baš SVE! Tebi, sam davala, dajem, daću svaki trenutak pažnje.

Tebi, odavala, odajem, odavaću SVE svoje tajne.
Tebi, poklanjaću sve što mi srcem bude rečeno i nikada neću zažaliti zbog toga.
Tebi, pružicu što nikome nisam bila, ako mi ti to dozvoliš.

Oprosti...
Što si mi toliko drag, da ne dam na tebe.
Što je dolazilo do nesuglasica.
Što sam nekad implulsivna.
Što znam da zaslužuješ više od bilo kog muškarca, a moje oči su često slepe da vide šta im se već pruža, a razum teško da nadvlada srce i uništi lažne emocije koje mi se pružaju od površnih, koristoljubivih ljudi.

Grešim...
Pogrešni svi, a ti si tu.
Poslušam svaki tvoj argument, tvoj dobronamerni savet i znam da osećaš svaku moju bol.
Ja osećam tvoju.

Znaj...
Da ću uvek biti tu uz tebe da te saslušam, podržim - jer to želim.
Da neću dozvoliti da te iko takne, povredi, iznervira, a ako se to ipak desi, da ću biti tu za tebe kao pravi prijatelj. Da si sam - bio bi moj...
Uvek, zauvek, znaj - da ti si nešto posebno!
Ja sam JAKA, znaš to već.
Budi siguran u mene i u ove moje "reči" i da si TI osoba koja je zauzela već odavno posebno mesto u srcu mom!
Da sve ovo što sam napisala, stojim iza toga i nastojim da više nikada ne pogrešim i udaljim te od sebe.
Ti, samo ti...

Нема коментара:

Постави коментар