уторак, 18. фебруар 2014.

Ravnoteža duha i tela - 1. deo

Za postizanje uspeha, pre svega, treba uspostaviti organsku ravnotežu.
Ja lično uspostavljam autoritet prema malim i velikim stvarima u životu.
Pomisao, namera, želja da se preobrazi vlastiti položaj menja i stvara u dubini inteligencije gomilu korisnih stvari.
Mentalno upoređivanje sopstvene ličnosti sa onom prema kojom težim, elemenata svog aktuelnog položaja sa dobrobitima koja se žele steći nadahnjuje beskonačan niz korisnih razmšljanja i na taj način uviđam koji je stupanj saznanja i kakvo je ponašanje nužno da bih ostvarila neko delo ili poduhvat.
Uvek se prisećam da želim uspeh, a da ne trpim neuspeh!
Ako želja zavisi samo od jedne smetnje, ulažem napor da je eliminišem. Idem napred po svaku cenu i svaka pobeda mi uliva novu snagu za nov napad.
Probleme napadam automatski. Delujem da se pre svega oslanjam na samu sebe – samovaspitanje.
Ljudima suprostavljam diplomatiju, a zbivanjima veštinu.
U sebi krijem sredstva i načine koji će mi omogućiti da odredim povoljnosti koje pruža sreća.
Trudim se ulažući svu raspoloživu energiju uključujući i upijenu slobodnu, pozitivnu energiju iz okoline kako bih ojačala volju do najvećeg mogućeg nivoa, jer time ujedno u istoj srazmeri utičem na promenu sopstvene sudbine!
Razvijam sposobnost samostalnog sagledavanja moje sredine da bih u potpunosti sačuvala samostalnost mišljenja i postupaka.
Svakodnevno ujedinjujem elemente uspeha i otpora pred uticajem sa strane.
Stalno napredujem, jačam, prostirem i uvećavam svoje sposobnosti, raspone inteligencije i način njenog delovanja.
I najmanji svakodnevni napor na kultivisanju volje daje pozitivan rezultat i pomera ravnotežu u korist sreće. Razvoj volje otklanja izvestan broj nevolja!
Nikad ne gubim iz vida konačan cilj, a to je: “Došla sam TO da obavim bez obzira na moguće teškoće”.
Što je situacija složenija, a položaj teži,  time mirnije, realno i ojektivno analiziram stanje i odmah preduzimam osmišljene mere.
Nikad ne zaboravljam zadovoljstvo što imam jaku volju, udvostručenu  nepomućenim mirom!
U planiranim zadacima ciljam visoko, jer moje je mesto na vrhu!
Samo se na to usmeravam ne dozvoljavajući beznačajnostima da me skrenu sa puta. Hodam očiju uprtih u nebo, a stopalima pripijenim uz zemlju ne gubeći iz vida plan realnosti tokom postupaka.
Moja istinska vrednost koju vežbanjem poboljšavam, vodi me do još veće sigurnosti, samosvesti i obezbeđuje mi mesto koje imam u planu.
Ničemu štetnom ne izlažem svoje zdravlje, sposobnosti, uspeh, lični uticaj i drugo. Da bih uspela u planiranom, svu pažnju usredsređujem na samu sebe i svoj cilj. Svu svoju energiju sam usredsredila na učvršćivanje sopstveme hrabrosti, održavanju živaca mirnim usred mogućih teškoća, što zahteva da se krećem u društvu jakih, smelih, tvrdih mozgova.
Time širim duhovni raspon, uklanjam sve niskosti i sitničavosti, loše navike, cinizam kao i dogmatske sudove. Etička ispravnost se rađa iz psihičke ravnoteže.

Нема коментара:

Постави коментар