уторак, 18. фебруар 2014.

Ljudi

Postoje ljudi koji će SVE učiniti kako bi se domogli vlasti. Gaziće po drugima, sputavati ih. Gazice i po već zgaženima...
Postoje ljudi koji će u neprilici pomoći. Neki će to uraditi radi sebe, uzdizanja svoga ega, promovisanja svoje ličnosti u javnosti. Neki zbog toga što ocekuju kontrauslugu što znači da je njihova pomoć na prodaju. Da li je to onda pružanje pomoći ili tržište usluga?
Neki, kojih ima sada jako malo – zbog toga što vide i osete tuđu bol i kada ukažu pomoć – osećaju se bolje. To su LJUDI!
Postoje ljudi koji se toliko muče da dostignu nešto u životu, neda im se zbog izvesnih razloga, a puni su potencijala. Dok sasvim blizu, pored njih su postojani oni koji su već odavno uspeli da stignu do svoga cilja i vinuli se visoko, visoko. Neki za jedan dan (onda znate kako su i uspeli) “ Sto je brzo, to je i kuso “ Naravno, ima i onih koji su uspeli sami, birajući pravi put i kvalitetne instrumente. Oni mogu mirno da spavaju :-)
Svi mi smo jato ptica na nebeskom svodu, gde je jedan od nas vođa, a mi, ostali – pratioci (hteli ili ne hteli to).
Vođa može biti kvalitetan, dobar i voditi nas dobrim putem ili obrnuto. Može nas namerno usmeravati i na loš put. Svakako, u tom jatu se nađe po koja ptica (čovek) koja skrene sa puta i izgubi se. Bitno je to da se ponovo vrati na svoj put.
Skrenemo u ćorsokak onda kada nam i misli krenu u pogrešnom pravcu. Tada je bitno preusmeriti svoje misli na PRAVI put, jer su one preteča naših dela, naših dana, našega života.  
“Postajemo ono što mislimo”
Postoje ljudi koji čine dobro drugima i mole se za njih, a ostaju u senci. Vide svoja dobra dela koja su učinili, ćute i ne eksponiraju se u javnosti. To im nije potrebno. Dok pored njih viđamo one koji se stalno hvale kako su mnogo toga učinili ili obećavaju, a sve pričaju u prazno. Primer za to: političari. Postoje ljudi koji umeju da vole, ali se nalaze u okruženju gde nema ljubavi, pa tu ljubav nemaju kome da daju sem sebi i Bogu. Takođe i oni koji su puni zla, a glume da umeju da vole, pa obmanjuju tuđa srca i razaraju ih. Neka upamte da se sve u životu vraća kao bumerang!
Takođe, postoje i oni koji NE veruju u ljubav. Khm... Pisala sam već na tu temu u starijim tekstovima. Postoje oni koji ne vide ništa drugo osim sebe. Egoistični su. Njih treba dobro prevaspitati ili im jednostavno okrenuti leđa i ne pridavati im važnost.
Postoje ljudi punih džepova, koji pomažu siromašnima, ali i siromašni koji pomažu svome jatu.  
“Ne može bogat razumeti siromašnog kao siromašan siromašnog” Zašto? Pa nije u njegovoj koži. Ne oseća u potpunosti tu težinu i taj bol.
Svakako, cenim takve ljude. Koji imaju, koji žele pomoći.
Postoje ljudi koji se rugaju, podsmevaju, ogovaraju, stalno lažu, kradu itd... Eh te osobine, ti "ljudi"... Takvima samo treba okrenuti leđa, jer ne znaju šta rade. Neke kazniti, po zasluzi.
“Čini dobro i dobrom se nadaj”
Misliti, takođe POZITIVNO o sebi, svakom danu, drugima i biće nam lepši život jer je ispunjen pozitivnim mislima.
Da skratim... Preovladalo je zlo, kako u svetu, pa tako i kod nas. Globalna ekonomska kriza je uspela da uđe u ljudske umove i promeni njihov pogled na svet, na njihovo razmišljanje. Robotizacija. Parade "ponosa"...
Dok šetate ulicom, retko ćete videti iskreno nasmejana lica ljudi. Svi žure, spuštenih glava. Neki su čak i setni, namršteni. Osmehnite im se ili ih milo pogledajte. Naiđe se i na neko mlado lice, vedro, sa očima punih nade. Naiđe se...
 Ljudi, dobroga srca, NE MENJAJTE sebe zbog okolnosti današnjice. Dobri, ali obazrivi!

Нема коментара:

Постави коментар