уторак, 29. април 2014.

Ko sam JA

Ponekad se uvučem u odaje svoje duše i razmišljam duboko, duboko...
Tada isključim sva čula i blagoslovena sam time što sam zdrava!
Drugo ime mi je Dobrota. Drago mi je što sam takva. Ne menjam se!

Ruke su mi skoro uvek tople. Pogled ponekad oštar, ali takav je upućen SAMO onima koji to i zasluže.
Kada se pozdravljam sa nekim, verovatno prvo što i primete su: toplina, srdačnost, mio pogled, iskrenost iz očiju.
Svakako, utisak nakon upoznavanja ume da me zavara. Može i da potraje jer ako jaka ljubav prevlada nakon poznanstva, razum nestaje, ali ispliva na površinu kad-tad. Gde ljubav postoji - tu nema mesta razumu. Razum, ljubav - totalne suprotnosti.

Mnogi koji me poznaju, zapravo me uopšte ne znaju. Otvaram se samo retkima. Bili to pogrešni ili pravi ljudi, nije bitno, JA sam ih izabrala!
Pojedini su pokušali na taj način da manipulišu samnom. Nisu uspeli. Te sam oterala sama ili su sami i otišli jer su uvideli sa kakvom osobom imaju posla i kakve su posledice njihovog ponašanja.

Strah je bio u meni samo kad sam bila mlađa. Tada sam se najviše plašila neispunjenog obećanja meni drage osobe, smrti. Sada se ničeg, nikog ne plašim. Zašto bih?
Osobe koje se plaše nečega, razmišljaju i o tome, a time to i privlače. One koje stalno strahuju od nečega - obole.
Primer:
Pas laje na Vas. Ako mu pokažete da ga se plašite, osetiće to i bićete mu meta za napad. Ako ne - prestaće ili će dalje lajati, ali Vas neće napasti.

UVEK govorim ono što mislim. Zašto? Ne volim laž niti da vrtim ljude oko malog prsta. Neka znaju na čemu su. Odmah!
No, većina ljudi prećuti istinu, a znamo da je to isto kao da su izgovorili laž.
Kažeš šta osećaš i imaš mir u duši. Vrlo jednostavno, a prava blagodet.
No, ako se neko ne slaže samnom, a znam da je sklon svađi, ne ulazim u debatu sa tom osobom.
Ima svoje mišljenje, svoj stav. Ja to poštujem. Stoga neka ona poštuje i moje stavove, mišljenja ili joj više ne pridajem važnost. Time mi samo ukazuje da je svađalica, ne zna šta znači imati kompromis, ne zna razumeti i egoistična je.
Ljudi koji su skloni lažima, postaju patološki lažovi i na kraju ni sami ne razlikuju istinu od laži. To je bolest.

Volim da posmatram ljude. Njihove pokrete, način govora, ponašanje itd.
No, nisam samo pasivni posmatrač koji lovi greške i udara recke. I sama ih pravim, ali sama ih ispravljam - UVEK!
Zašto? Kako bih bila bolji čovek.
Ne takmičim se sa drugima. Nikada ni nisam. Gledam na sebe, svoj rad i takmičim se sa samom sobom. Ne zagledam šta se zbiva iza "tuđih vrata". Gledam na SVOJ život i one koji su u njemu, kojima sam DOPUSTILA da budu deo mog života.

Sitnice me raspamećuju. Oduševljavam se kao dete na male, iskrene znake pažnje. Iste, STALNO pružam.
Svima, sa malom razlikom naravno, jer nisam sa svim ljudima u istom odnosu, što je i normalno...Ako sve ljude voliš, ako te svi vole, tu nešto ne štima.

Ja skoro sve okrenem na smeh. Tačnije, na šalu. Pozitivna sam. Naiđe i tuga što je i normalno. Od krvi i mesa sam, no brzo me i prođe jer rešim taj problem koji me muči - odmah! Ako ne uspem da ga rešim jer mi je životom dat kao neuništiv - posmatram ga drugačije i ne pridajem mu važnost više.

Ranije sam bila baš emotivna i neravnodušna gotovo ni na šta. Sada ne.
Često sam i hladna prema nekim ljudima, pojavama zato što ne zaslužuju moje emocije, bespotrebno razbacivanje moje energije.
Radujem se tuđoj sreći kao svojoj.
Zaboli me kada nekog drugog, DOBRU osobu boli. Bukvalno kao da je to samo moja patnja. Tako se osećam.
To je zato što sam iskrena. Da nisam, bila bih bez osećaja, a za mene bi to bilo ravno moždanoj smrti. Vegetirala bih kao biljka.

Kada volim - dajem se potpuno. No, do ljubavi mi mnogo treba. Takođe isto toliko toj osobi da zasluži moju ljubav!
Ali kada se to desi, ne umem polovično da volim. Nikako!
Takođe, da varam voljenu osobu? Nikako!!!
Jednom u životu, davno sam to uradila i MENE je bolelo. Nisam mogla noćima da spavam, da funkcionišem i rekla sam mu. Varanje ne vodi ničemu dobrom. Ko vara, vara prvo SEBE!

Ne znam da koristim. To je za saprofite. Ja sam ipak evoluirala.
Ja sam srećna kada svoju toplinu mogu da prenesem, da izmamim osmeh, i kada mogu da pomognem.

Sve može da mi se pročita u očima jer sam iskrena, pa su oči ogledalo moje duše, mog trenutnog raspoloženja. Nikada pogled ne krijem. Zašto bih? Ne sramim se onoga ko sam i šta sam.

Kao dete sam želela da budem glumica, kao i većina vas žena. Sada?
Glumica NE želim da budem!
No, za to škola više nije ni potrebna. Sve više i više glumaca oko nas. Osetim ih. Odmah udaljim od sebe!
Nepostojani. Dno dna!
Ima toliko mnogo njih koji vešto glume, lažu, varaju, pa tako i svojim očima.
Najbolji primer za to - političari.

I da za završim svoje misli u kratkim crtama ko sam JA, a istovetno i da pozdravim SVE ljude dobroga srca, koji nose čistotu u duši i cene prave vrednosti u životu.
Za vas, uz vas sam bila, jesam, biću uvek tu! Većina to već i zna ;-)