четвртак, 12. јун 2014.

Utešne reči

Ne treba NIKAKO živeti svoj život sa mržnjom u srcu, jer time čovek više povređuje sebe nego ljude na koju je mržnju usmerio. Neke, mnoge ni neće povrediti. Svakako, sa mržnjom u srcu, duši, MISLIMA, čovek se može vrlo lako razboleti!!!
Navući na sebe razne psihičke a i fizičke bolesti (ljudi puni mržnje su skloniji prehladama i jakim oboljenima, no oni koji žive život bez ikakvog osećanja gordosti).

Opraštanje ne znači samo reći: “Ono što si učinio je ok, opraštam ti”.
Opraštanje znači: “Neću dozvoliti da ono što si napravio zauvek naruši MOJU sreću”.
U opraštanju leži odgovor...
Opustiti se, pronaći mir, osloboditi se! 
I zapamtiti da opraštanje nije samo za druge ljude. Ono važi i za nas. 
Potrebno je oprostiti SEBI, nastaviti i pokušati bolje drugi put.
Možemo voleti pogrešnu osobu i tugovati zbog loših stvari, ali bez obzira koliko nam loše ide, jedna stvar je sigurna - greške nam pomažu da pronađemo pravu osobu i prave stvari za nas. Svi mi pravimo greške, imamo svoje borbe i žalimo za nekim stvarima iz prošlosti. Ali nismo mi naše greške, mi nismo naše borbe, mi smo OVDE i SADA i imamo MOĆ oblikovati SVOJ dan i SVOJU budućnost. 
Svaka stvar pa i ona najmanja, koja nam se dogodila u prošlosti nas je pripremala za trenutak koji tek treba doći. Neka taj trenutak bude sad!
Život je prekratak da bismo ga provodili sa nekim ko isisava sreću iz nas. Ako nas neko želi u svom životu, napraviće prostora za nas. Ne trebamo se MI boriti za taj prostor. Nikada ne treba insistirati na nekome ko neprestano umanjuje na bilo koji način našu vrednost.
Kao što i SVI DOBRO znamo, naši prijatelji nisu oni koji su uz nas samo kad smo mi u najboljem izdanju, već oni koji su uz nas kad nam je najteže.
Jedan od najvećih izazova u životu je biti svoj u svetu koji nas pokušava napraviti poput svih ostalih!
Uvek će neko biti lepši, pametniji, mlađi, ali oni nikada neće biti MI. 
Nikako se ne treba menjati kako bi nas ljudi zavoleli. NE!!! 
Treba UVEK biti svoj i PRAVI ljudi će nas voleti.
 
Bez obzira koliko puno ili malo imali, SVAKI dan se treba buditi sa zahvalnošću. 
Tamo negde, neko se očajnički bori za ono što mi uzimamo zdravo za gotovo. 
Umesto da se razmišlja o onome što nam nedostaje, pokušati se setiti svega što imamo, a što drugima nedostaje.
U životu nam dolaze razne stvari koje koje će nas naučiti određenim lekcijama. Ako neprestano mislimo da zaslužujemo bolje i više, onda nikada nećemo naučiti zašto je potrebno i rasti.
Stoga, oprostimo drugima, živimo u svetlosti i istini, sa mirom u duši, toplinom u srcu i život će nam biti mnogo lepši i zdraviji. 



уторак, 10. јун 2014.

MOĆ UMA

Ljudska biča se od ostalih živih bića razlikuju između ostalog što imaju sposobnost razmišljanja.

Mi mislima možemo da se vratimo u prošlost i ponovo preživljavamo neke događaje, a možemo mislima da odemo u budućnost i zamišljamo ishode nekih nama važnih događaja.


Svi mi neprestano zamišljamo nešto, ali uspešni i zadovoljni se od neuspešnih i nezadovoljnih ljudi razlikuju po tome kakve slike zamišljaju.

Neko je sklon da zamišlja sve najgore moguće što može da se desi, i na taj način unapred sebi crpi dragocenu energiju i povećava verovatnoću da će do neprijatnosti zaista i doći i da se u datoj situaciji neće snaći.
Unapred se priprema da doživi razočarenje, neuspeh, strah, tugu.
Neki drugi ljudi, koje najčešće nazivamo optimistima, su skloni da zamišljaju pozitivne ishode događaja, sebe u najboljem izdanju i kako uspevaju da se snađu i izađu na kraj sa svim izazovima koji se nađu pred njima.

Pre bilo kakvog ishoda koji nam sledi, vrlo je bitan dobar mentalni trening!
To nam kazuje koliko je važan mentalni aspekt bilo koje aktivnosti i koliko je moćna priprema u vidu zamišljanja željenog ishoda.

Da skratim...
SAMO OD NAS SAMIH zavisi da li ćemo moć uma koristiti da sebi život olakšamo ili zakomplikujemo.




Svetlost naših dana

Život je najveći i najlepši dar poklonjen čoveku.
On je ponekad surov i nemilosrdan, preliven mrakom zlobe, ali mi ne smemo da dozvolimo da to zauvek ugasi veselo sunce u našem danu.
Svi tragamo za lepšim nebom, za boljim ljudima.
Ako toga ipak nema, ako je sve to samo iluzija - neka nam niko ne kaže...
Neka ćuti i pusti nas da tragamo, da se nadamo i da ta nada nikad ne umre jer šta bi smo bez nje? Kako bi smo dalje posmatrali život, okolnosti i ljude oko nas? Bili bi zatrovani negativnošću, nepoverenjem. Tako se JAKO teško živi jer to je život u tami.

Ja sam oduvek bila ostala sanjar, jer volim da sanjam, da se hranim prelepim mislima koje ne gase sunce i koje me navode na smeh.
Oblikujem sama svoj život, jer na to imam sva prava.
To je najodgovorniji posao koji je zadat svakom čoveku.
Ja sam kao putnik koji ne zna gde su početak i kraj njegovog puta. Zato idem napred i ne stajem.
Stajati na životnom putu može biti opasno, jer problemi uvek vrebaju nas, putnike u mraku ovog društva.
Zato ja ostajem na suncu, na sigurnom putu.
Živim svaki dan punim plućima i čuvam svaki trenutak u sećanju.
Znam da je moj život najvrednija strvar koju imam.
Zato ulepšavam vreme smehom i uživam.

Kakve su nam misli izjutra - takav će nam biti i dan. Sve zaista zavisi samo od nas. Da li ćemo dozvoliti da iko utiče na naše raspolloženje ili ne.
Ja ne dozvoljavam.
Kako srcem pogledam rađanje novog dana, kako mi misli izjutra odmah budu pozitivne, tako mi je i život stoga lepši i lakši.
Nema potrebe za gunđanjem, niti bilo kakvim opterećivanjem.
Zaista nema...

I jedan mali savet:
Ukoliko ste trenutno u nekim problema, te su Vam misli ispunjene brigama, kako rešavate taj problem, često se relaksirajte i radite ono što Vas čini srećnim.
Zaista, nijedan problem nije toliko velik da se ne može rešiti. Mi smo ti koji ga/ih preuveličamo putem svojih misli.
Pozitivno razmišljajte o svemu, kako o sadašnjosti, tako i budućnosti jer putem svojih misli krojimo sami svoj život.

Stoga i dalje mislim da je u životu najbitnije da veselo pozdravimo SVAKI izlazak sunca jednim radosnim usklikom: "Dobro jutro" i da to isto ISKRENO poželimo drugima.
:-)