уторак, 18. фебруар 2014.

Ljubav je u nama

Zašto pokrećem temu o ljubavi? Nešto me je navelo na to... Misao o samoj ljubavi, a prvenstveno razmišljanje jedne osobe za koju nisam očekivala da će tako da se postavi kada je reč i o ljubavi!
Ispravka - sada znam, nakon spoznaje kakva je to osoba i šta sve nosi u sebi, dolikuje joj i da napiše tako nešto pogrešno.
Već sam u ranijim postovima pisala na temu o ljubavi, spominjala je. Ljubav.
Ona je u samome čoveku. Nekada spava duboko u nama, kada smo sami, kada nemamo trenutno kome da je damo, pa osećamo trenutnu prazninu, ali to je PROLAZNO STANJE.
LJUBAV je u NAMA. Pa kako neko onda ne može da veruje u ljubav? To mi nije jasno. To je kao da ne veruje u život. Život je ljubav i sve lepo što život čini je ljubav.
Različiti vidovi ljubavi postoje: Ljubav prema porodici, ljubav prema nama nekoj dragoj osobi, prijateljima, ljubav prema ljudima koji nas okružuju, ljubav prema životu, pa čak i ljubav prema običnoj stvari koju npr. čuvamo iz detinjstva itd.
Ljubav prema samome SEBI!!! Ako ne voliš sebe, kako možeš očekivati da te drugi vole?
Ako neko ne veruje u ljubav zbog određenih okolnosti, a verovao je, vratiće mu se vera, samo treba da promeni mišljenje o samoj pomisli na ljubav i da na nju gleda iz totalno drugačije, lepše perspektive! Onaj ko ne veruje u ljubav niti želi da veruje, ta osoba ne moze ni očekivati ljubav. Kroz tu osobu se može spoznati to, ta nevera. Ta osoba ne zrači pozitivnom energijom već ubija pogledom sve oko sebe. Prvenstveno mržnjom ubija sebe. Masku može postaviti i predstavljati se drugačije prema drugima, ali vremenom se uvidi da je ta osoba prazna i da je živi mrtvac...
"Živi mrtvac" - kako to odvratno zvuči, ali zaista je tako...
Dakle da ponovim...Ljubav je u samome čoveku! Nikada nemojte zbog bilo kakvog razloga gubiti veru u ljubav, jer niste roboti, od krvi i mesa ste. Gubitak vere u ljubav je gubitak SAMOGA SEBE!

Нема коментара:

Постави коментар