петак, 28. фебруар 2014.

Saveti u vezi sporta

Sportom se bavim oko 13 godina.
Naravno, imala sam i pauze. Razlog tih pauza je ustvari bila zasićenost jer nisam kombinovala više vrsta sportova, već 2-3.
Takođe sam upoznata sa problematikom ishrane i to koliko su sport, emocije povezane sa njom.
Svakako, loša navika u ishrani, brz način života koji doprinosi unošenju brze hrane, a manje kuvane što je loše.
Upućena u sve vrste sportova, navešću Vam neke koje ja praktikujem, kombinujem, a prvenstveno opisati ih:
1. Functional (kondicioni trening)
Trening na kome se razvija snaga, izdržljivost, poboljšava balans i core. Sve to se postiže uz pomoć raznih rekvizita poput TRX-a, TRX RIP-a, BOSSU balansera, konopca za penjanje, battle rope-a, slobodnih tegova, ekspandera, pilates lopti i mnogih drugih. Trening je visokog inteziteta, ali može se prilagoditi svima i preporučuje se svima.
2. HIIT – High Intesity Interval Training
Kao što i sam naziv govori – visoko intezivni trening – trening za razvoj izdržljivosti i snage. Koristi se intervalni metod, odnosno rade se vežbe na zadato vreme. Vežbe sa kojima ćete se susresti na ovakvom treningu su kombinacije skokova, sprinteva, burpee-a, iskoraka, čučnjeva.
3. New Shape
Program namenjen osobama koje žele da izgube višak kilograma. Pored samog treninga, uglavnom, u svakom klubu ćete dobiti i savete u vezi sa pravilnom ishranom kao i pomoć lekara i stručnjaka iz te oblasti. Trening je srednjeg inteziteta i takođe dobar za osobe koje tek kreću sa fizičkom aktivnošću kao priprema za intezivnije programe.
4. Joga
Ima za cilj jedinstvo uma, tela i duha. Ona nam pomaže da osvestimo svoje držanje i pokrete. Joga nas čini razgibanijim, pokretljivim i omogućava nam da se opustimo čak i u veoma stresnim situacijama. Sopstvena težina koristi se kao glavno opterećenje. Akcenat se stavlja na prelaze iz jednog stava / položaja u drugi.
5. Pilates
Sastav vežbi istezanja i snage, jača i oblikuje mišiće, ispravlja držanje tela, daje nam gipkost i ravnotežu. Oslobađa bolove u leđima, pomaže oporavku posle povreda i sprečava ponavljanje povreda. Pilates uključuje čitavo telo i osobi koja vežba omogućava napredak.
6. Body Forming
Body Forming je aerobik srednjeg inteziteta i namenjen je zdravim ženama svih starosnih dobi. Ubrzava sagorevanje masnih naslaga i vraća dobru kondiciju jer sadrži aerobni deo treninga. Oblikuje telo i sve mišićne grupe. Od rekvizita se koriste lopte i tegići.
7. Teretana
Već su svi upoznati sa njom, a ja je lično izbegavam.
8. Plivanje
Po meni jedan od najzdravijih sportova, najkompletnija telesna vežba. Plivanje će Vam pomoći da kontrolišete svoju težinu tela i omogućava Vam poboljšanje celokupne koordinacije tela. U vodi sagorevate dvostruko više kalorija nego vežbama na suvom, a pola sata u vodi je kao dva sata vežbanja na suvom. Obzirom na veći otpor koji prilikom vežbanja pruža voda – zaštićeniji ste od povreda dok vežbate. Pošto su Vaši mišići okruženi vodom - dok trenirate na ovaj način istovremeno upražnjavate i hidromasažu. Vežbanje u vodi jača mišićnu masu i omogućava veću fleksibilnost tela. Plivanje će Vam omogućiti kompletno zdravlje tela: - jake kosti i mišiće - zdravo srce, pluća i vene - pospešuje koordinaciju, balans, držanje i fleksibilnost - smanjuje rizik od prekomerne težine - smanjuje rizike od kasnijeg razvoja srčanih oboljenja, karcinoma i diabetesa (tipa 2, po nekim istraživanjima, je u zabrinjavajućem porastu kod adolescenata).
9. Brzi hod
Donosi brojne dobrobiti za celokupno zdravlje. Ujedno se radi i o najjeftinijem načinu telesne aktivnosti. Već nakon 30 minuta hoda umerene brzine dolazi do značajnog poboljšanja ukupnoga zdravstvenog stanja organizma i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Stoga, koristite stepenice umjesto lifta, izađite iz javnog prevoza stanicu ranije ili auto parkirajte nekoliko stotina metara od posla, te na taj način iskoristite svoju priliku za hodanje. Najbolje je ako možete pronaći vremena za brzo šetanje u prirodi, a leti na plaži. Razgledajući prirodu, vodu odmorićete dušu i telo.
10. Trčanje
Trčanje je još jedna od aktivnosti koja može unaprediti Vaše zdravlje. Samo neke od zdravstvenih dobrobiti redovnog trčanja su: unapređenje srčano i disajnog sistema, smanjenje krvnog pritiska, povećanje nivoa HDL holesterola (tzv. dobrog holesterola), unapređenje metabolizma, glukoze, povećanje gustine kostiju. Zbog navedenih dobrobiti, osobe koje redovno trče imaju manji rizik obolevanja od hroničnih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa itd. Svakako treba spomenuti da redovno trčanje može doprineti u prevenciji i sprečavanju gojaznosti.
Evo nekoliko praktičnih saveta za trčanje:
1. Prvih 5-7 minuta trčite niskim intenzitetom. Organizmu je potrebno nekoliko minuta da bi se zagrejao i prilagodio na povećano opterećenje.
2. Ako ste početnik, zadajte sebi realan i dohvatljiv cilj. Možete početi tako da u aktivnosti provedete 15 min. i to na način da 1 min. trčite, a zatim 1 min. hodate. Kada, nakon 2 do 3 dana osetite da su Vam se poboljšale sposobnosti i da se povećala izdržljivost, možete postepeno produžiti ukupno vreme provedeno u aktivnosti (npr. 20-25 minuta), a pri tome skratiti intervale u kojima hodate.
3. Koristite odgovarajuće patike za trčanje, koje amortizuju i ublažavaju opterećenja na zglobove nogu.
4. Izbegavajte trčanje po asfaltu. Trčanje po mekšim podlogama manje opterećuje naše zglobove, pa zbog toga radije trčite po travi ili zemljanom putu uz stazu za šetanje. Kako trčanje aktivira naš disajni sistem i povećava potrebu za kiseonikom, nije poželjno da se odvija uz saobraćajnice gde je vazduh zasićen smogom.
5. Trčati se može i u zimskim mesecima, posebno u danima kad nije jako hladno. No, onda je potrebna topla odeća, a kapa i rukavice su obavezna dodatna oprema.
6. Ako se niste dugo bavili nikakvom fizičkom aktivnošću ili osećate određene telesne tegobe, bilo bi dobro da se pre početka vežbanja posavetujete sa svojim lekarom.

Što se mene tiče, ja upražnjavam bzi hod, HIIT, kondicioni trening, trčanje (u prirodi ili pored nje), Body Forming, plivanje, Tae Bo, ples, a ponekad i Pilates. Nakon svakog treninga odvojim 15-ak min. za jogu i istezanje mišića jer je to JAKO važno. Time vraćam svoj organizam u prvobitno stanje, opuštam ga. Ne moram da brinem oko ishrane jer sam već uvela svoj način kada i šta ću jesti. Slušam svoj organizam, ne odbacujem ništa iz ishrane, samo umereno i u određeno doba jedem određenu vrstu hrane – kuvane, a vama koji niste sigurni da li se zdravo hranite ili imate problem sa gojaznošću - ne držite nikakve dijete, već pronađite na internetu: "Hrono Ishrana".
U toku treninga OBAVEZNO pijem vodu, ne jedem sat vremena pred trening, a nakon treninga popijem toplu čokoladu ili pojedem nešto slatko, npr. bananu.

SVAKA fizička aktivnost poboljšava naše raspoloženje i pomaže nam da bolje i zdravije spavamo. Takođe, optimističniji smo i ostaje nam više energije za obavljanje svakodnevnih poslova.
I još da napomenem, voda je NEOPHODNA radi detoksikacije organizma i što je više pijete - više ćete je izbacivati.
Najveća greška koju ljudi prave je što, ubeđeni da im organizam zadržava višak vode smanjuju njen unos, ne znajući da je upravo unošenje velike količine tečnosti jedino rešenje tog problema. Dakle, potrudite se da dnevno unesete 2L čiste vode.

среда, 26. фебруар 2014.

Samo za tebe...

I ove divne noći, lagano sklopi svoje oči i polako uđi u svet snova, gde nestaje realnost ova. Sve što sanjaš, a da je lepo - neka dođe u tvoj život na dar i neka ti okice stalno blistaju od sreće, a srce bude toplo kao žar. Znaj da neko ko ti ovo piše, misli na tebe svaki dan i možda ti nekad, sasvim slučajno uđe i u san...


петак, 21. фебруар 2014.

MTV Reporter 2

Da pojasnim, trebala sam biti javni MTV reporter pre oko 2 godine. Da sve ovo što sam napisala kažem i na MTV-u. Fotografije svega toga se nalaze u mom G+ albumu "MTV REPORTER". Zbog ličnih, poslovnih razloga, u to vreme nisam mogla iskazati javno svoje mišljenje. Svakako, ljudi koji se bave time, sa MTV-a su mi pomogli da rešimo problem za samo manje od mesec dana. Sada, kad god šetam ili trčim prema Dunavcu, svuda oko mene su postavljene tabele gde se ukazuje na pažnju ponašanja u prirodi, prema privatnoj imovini.

Osetim, vidim SVE.

Mrzim nepravdu, samoljublje, nemarnost.
Takođe, drago mi je da sam pomogla da se reši navedeni problem koji je postojao u mom gradu. Takođe, ako i dalje budem zapazila nešto što mom oku ne odgovara, što narušava prirodu, živi svet oko nas, pa i naše zdravlje, neće mi ništa stati na put da uklonim to! Oduvek bila i ostala borac za PRAVDU koja ne piše samo o tome, već i dela!

Dosta priče!
Naslušali smo ih se kao i političara!
Dosta obećanja!
Akcija ka rešavanju situacije!

Glavni problemi u mom gradu:

1. Socijalno stanje.

2. Nemarnost građana prema prirodi i okolini.

3. Nemarnost nekih ljudi koji vode grad Novi Sad kao i zaposlenih koji rade za njih.

1. Povodom prve teme se obraćam badžama koji voze skupa kola, kabriolete, džipove. Imaju vilu u periferiji. Žive tzv. “dolce vita” život. Vama se obraćam! Odakle vam pare za sve to? Ajde da izračunamo koliko čovek treba da radi da bi imao sve to. Koliko je to vremena? Puno ako radite legalno. A vi? Vi ste to sve kupili za vrlo kratko vreme. Radite li? Jeste li premoreni? Pa da, jeste. Zato po ceo dan sedite u prestižnim kaficima, smejete se, uživate sa punim stomacima i pravite neke nove absurdne planove. Kada bih vam rekla da se osvrnete malo oko sebe, šta bi ste videli? Samo slatke devojčice koje šetaju gradom.
Vidite li onog sirmašnog čoveka što traži hranu i odeću po kontenjerima? Vidite li ženu sa dečicom kako u jednoj ruci drži dete, a drugom traži hranu, odeću, dok joj deca prose na ulici?
Eh, da imate srca koliko i novaca u banci, pomogli bi ste im! Ja kad god mogu – pomognem, a nemam toliko koliko vi imate. Drago mi je što ne spadam u vašu kategoriju i što imam srca.
I znajte – sve što je brzo, to je i kuso, pa želim vam mirne i spokojne noći, a pitam se kako uopšte mirno i spavate?

2. Isto se obraćam nemarnim ljudima. Zašto bih se obraćala onima koji poštuju majku prirodu?!?
Zašto to činite?
Jel’ je vama to smešno?
Jel' ne vidite dobro?
Bacate odpatke pored same kante za smece!
Šta je sa vama?
Uništavate, zagađujete kako i zajedničke prostorije zgrada, liftove, pa tako i okolinu.
Pa koliko ekoliskih nevladinih i vladinih institucija postoji, a nema nikakve vajde od toga.
Gde god se okrenem, pored tako prelepog zelenila, prirode – odpaci.
Vaših ruku delo.
Šetam, ne verujem svojim očima...
Kao da sam na otpadnom terenu, a ne u prirodi.

Zamislite da ja uzmem svoje smeće i pobacam vam po stanu, a potom odem. Šta bi ste vi rekli na to? Upamtite – sve se vraća u životu kao bumerang!
Majka priroda, bez koje ne možemo živeti i koja nam je oduvek pružala bezuslovnu ljubav i lepotu – PATI...
Nemojte se onda pitati zašto je odaaavno došlo do globalnog zagrevanja zemlje, raznih meteoroloških poremećaja.
Ali zato i mi, koji ne činimo takva nedela patimo zbog vas, vaše nemarnosti i bezobrazluka!

3. Zaposleni u državnim institucijama.

Primetila sam da neki ne obavljaju svoj posao kako treba. Zašto? Niste dobro plaćeni? Neko sa vrha vlasti vas je zaposlio, a vi ne znate da obavljate taj posao, pa samo sedite i čekate novac?
Pogledajte most “ Boško Perosević”. Njegov vek trajanja i mogućnost korišćenja je manje od pet godina, a koliko je već tu… OMG!!!
Mnogi se ni ne usude proći preko njega.
Strava i užas dok hodate njime. Evo, pre neki dan su popravljali nešto, čini mi se – zavrtali šrafove. Pitam se, od kog dela mosta.
Divnog li osećaja i kada voz prolazi, ponaročito teretni. Stojite li u mestu – odskačete i čujete zvukove mosta koji kao da će se raspasti istog momenta. I tako svaki put, dok se to, ne daj Bože ne desi.
Kada pređete most – šetaliste na Petrovaradinskoj strani – katastrofa!
Kante za smeće polupokidane, pune otpadaka, trava nepokošena, a grafita gde god se okrenete. Kada krenete prema plaži “Oficirac”, ako već morate da idete tamo, imaćete šta i da vidite – ostatke građevine nekadašnjih kafica, gomilu otpadaka svuda po plaži i izgladnelih pasa lutalica koji samo čekaju da neko naiđe, da ga napadnu. Nemarnost. No comment!
Krenete li prema Dunavcu, proći ćete pored jedne peščare. Rade ljudi, rade. A da li opažaju da ih mnogi potkradaju? Dođu kolima sa vrećama i kantama, kupe pesak. Videla i nisam mogla da ćutim. Prijavila sam tablice zaposlenima, no’ nisu reagovali. Čak što vise, bili su bezobrazni.
Bacite li pogled na montažni most “ Boško Peroševic” možete videti crveno / beli znak za brodove kako visi na jednoj sajli, a druga je pokidana. Prijavila sam bila zaposlenima na mostu pre oko 5 meseci. Samo su mi se toplo zahvalili, ali nisu ništa preduzeli oko toga.
Kada su “doterivali“ most, zašto znak nisu popravili?
Pašće na nekoga i povrediti. Svakako, ružno i jadno izgleda.
Prema Dunavcu put, a oko vas priroda, zelenilo. Predivno je šetati tamo sve dok ne ugledate ponovo ili grafite koji su ispisani na kućicama (tuđoj imovini) ili gomilu otpadaka na predivnoj travi.
Nemarnost, površnost, samoljublje, a pri izlasku iz Novog Sada bilbord: “Ja sam iz Vojvodine. To sam što sam “

Kroz ovu moju priču i jos mnogo ne ispričanih, ali viđenih problema, ponosna sam na sebe, ali neke svoje sugrađane, većinu – nisam.

Ovim zatvaram priču i smatram da je krajnje vreme da preduzmemo nešto povodom toga. Da svako plati za svoje nemarne postupke i da se sve pokuša konačno vratiti u normalu, na svoje mesto jer sve više i više tonemo.

Da li se slažete sa mnom?
Da li spadate u grupu ljudi kao što sam ja?
Ako da - krenimo u akciju ka rešavanju problema pojedinačno ili timski!

MTV Reporter 1

Napomena:

Ovo je napisano 2011.god. i sprovedeno u delo.

Fotografije poslate MTV-u sam postavila u album "MTV REPORTER" na G+

Stanje mosta “Boško Perošević:”

Po fotografijama se može utvrditi da je u jako lošem stanju. Vreme je da se ukloni i da se na njegovo mesto postavi nov montažni ili pravi most. Ukoliko se to ne učini, ukoliko se i dalje zanemaruje njegovo stanje, ukoliko se i dalje “doteruju” šrafovi na mostu kao i određeni delovi, on će se raspasti. Preko njega prolaze godinama ne samo putnički već i teretni vozovi koji su vrlo često duži i od samoga mosta.

“Da li će i koliko će on sav taj teret moći da izdrži?”

Takođe, svi veći kamioni, koji prenose ogroman teret prelaze preko njega.

Mnogi se ni ne usude preći preko mosta, a ponaročito kada prolazi voz. Ako stojite u mestu – odskačete i gledate kako se delovi mosta pomeraju. Znakovi na mostu, deo za pešačenje, deo gde prolaze vozovi i vozila - u užasnom su stanju.

Obećano je bilo daaavno, još kada je postavljen most, da će biti samo privremeno tu, a kao što smo i navikli na reči naših političara i njihova obećanja - da vole samo da se eksponiraju i da nas lažu - krajnje je vreme da mi, građani Novog Sada preduzmemo nešto povodom toga!

Nas je više nego njih!

Pravda!

Akcija!

среда, 19. фебруар 2014.

I ponovo mi naišla misao o ljubavi...

Ono što je najlepše u iskrenoj i dubokoj ljubavi u kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo, ni jedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo što šta zlo u nama, tada isčezava, a ono što je dobro - ustostručuje se!
Voleti znači u tuđoj sreći naći SVOJU sopstvenu.
Postoji jedan divan nevidljiv svet, a to je onaj što ga zaljubljeni u srcu nose.

Ljubav je jedna strast koja neće da zna ni za prošlost ni za sadašnjost.
Ljubav nije obična zagonetka, a čini nam se da smo je sto puta rešili. Naprotiv, bolna je zagonetka, ali je i odgonetna. Zagonetka koju svaki put ponovo zamrsimo, da bi smo uživali u njenom rešavanju.

Ljubav...
Čitava knjiga u jednoj reči, celi okean u jednoj suzi!
Sedam nebesa u jednom pogledu, vihor u jednom uzdahu, grom u jednom dodiru, hiljadu godina u jednom trenu!
Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.
Ne, nema...
Prava ljubav koja počiva na plemenitim motivima, traje večno, čini nas lepim i u starosti.
Svesti čitav svemir samo u jednu osobu – to je LJUBAV!
Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je, ili je uopšte nećeš moći voleti.

Od neiskusne žene, zavodnik najviše nauči.

Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Ah, ta ljubav...♥

Za mir, sreću, sjaj u očima

Jedini način da čovek ima mir u duši, sreću u srcu, sjaj u očima:
Da mu misli UVEK budu pozitivne, ma šta god da se desi, da bude jači od SVEGA.
Da se okrene svetlosti, istini.Da nosi istinsku dobrotu u sebi, a da to pokuša da nađe i u drugima. Mane svi imamo. Malo je onih koji su i dalje okrenuti ka pravim vrednostima života, ali koliko god da nas je - ostanimo u zajedništvu. Nedajmo da zlo kako je zavlavdalo svetom, zavlada i našim životima.
Nikada nije kasno za prave stvari.Nikada nije kasno da proispitamo sebe, svoje postupke.
Nikada nije kasno da ponovo volimo i da nas neko voli...  

1. Ne živimo u prošlosti, ali ne trebamo joj ni leđa okrenuti. Ona nas uči kako da nastavimo dalje.
2. Ne okrećimo leđa ljudima kada uvidimo da pate i da im je pomoć potrebna. Uistinu, mnogi se slade tuđom nesrećom...Daleko im kuća bila.
3. Cenimo lepe trenutke naših života, jer oni se samo pamte. Neki manje, više - ružnih se sećaju, mada to treba da nas SAMO podučava šta je dobro, a šta ne. Životna škola...
4. Pozdravimo SVAKI dan sa ljubavlju i zahvalimo Bogu što nam je dat. Zaista, kakve su nam misli izjutra, takav će nam dan biti. A posle i dani, nedelja, godina - život.
5. Budimo mirni, ma šta god da nam se desi. Sa staloženim mislima možemo upravljati situacijom i savladati SVE probleme.
6. Ne doozvolimo da nas požuda za novcem izobliči. Mi treba da vladamo njime, ne on nama! Mi smo ti koji ga imamo ili nemamo, ne on nas.
7. Realnost - surova. Ne dozvolimo da nam remeti sopstveni mir i sreću. Narušava i time naše zdravlje koje je dragoceno. Šta je to što Vas ćini srećnima? Porodica, prijatelji, priroda, šetnja, sport, muzika...?
Neka to bude najveći deo vaše svakodnevnice. Posvetite se tome.
8. Mnogi kažu da umeju da vole, a plaše se i sopstvene senke. U nekima ljubav spava. Neki su izgubili veru u ljubav. Samo pišu o njoj, a ne znaju je pokazati. Pokažimo, PRUŽIMO ljubav.
9. Čemu god da težite, usmerite vaše misli ka tome. Zamislite sebe takvog/takvu. Naše misli su preteća naših dela. Misli - želja - akcija - uspeh!
10. I da ponovim...

Nosite istinsku dobrotu u sebi i ne dajte da zlo pokuša ući u vaše živote i da upravlja njima. Nikako!
U mnoge je ušao zato što su slabi. Vi budite i ostanite jaki, ali mekoga srca.

Budimo LJUDI

Danas čovek koristi SVE da bi na neki način zadovoljio svoja osećanja, svoje strasti. Da li političke, da li sportske, da li srebroljubstva ili kapitala... Nečeg drugog...
Sve su to strasti koje NISU proklete, nisu ni prezrene, nego NE SMEJU da ovladaju čovekom.
Budimo LJUDI.


For Every Morning

Welcome EVERY morning with a smile.
Look on a new day as another special gift from our Creator, another golden opportunity to complete what you were unable to finish yesterday.
Be a self-starter.
Let your 1st our set the theme of success and positive action that is certain to echo through you entire day. Today will NEVER happen again.
Do not waste it with a false start or no start at all. YOU were not born to fail ! :-)

Bezuslovna ljubav

Ljudi često pod bezuslovnom ljubavlju podrazumevaju bezuslovno žrtvovanje, ali to je negacija ljubavi prema samom sebi, a time i negacija ljubavi uopšte, jer ako ne volimo sebe, ne možemo voleti ni druge. Možemo verovati da volimo, ali u stvari radi se o zadovoljenju vlastite potrebe da budemo žrtva, a posle gordi u svojoj žrtvi, a ne o stvarnoj ljubavi i stvarnom zadovoljenju i svojih i tuđih potreba.
PRAVA se ljubav ne očitava u samožrtvovanju, već u izgrađivanju sebe kroz odnos sa drugom osobom.


Za životnu ravnotežu

Trebamo razmišljati RACIONALNO umesto da zahtevamo da se život odvija po našim pravilima.
Prihvatimo to da se realnost ne pokorava našim željama.
Život je ispunjen brojnim stresovima, a kako ćemo se sa njima nositi zavisi od toga kako na njih gledamo. Prihvatiti ih kao sastavni deo života, bez kukanja i AKTIVNO tražiti rešenja.
NE odlagati obaveze, jer će nas SUTRA čekati DUPLO više posla.
Razgovarati o problemima.
Ne dozvoliti da oni PORASTU tako da ne znamo sa koje strane da im priđemo.
Relaksirati se-svaki dan.
Izdvojiti vreme kada ćemo biti posvećeni samo sebi bilo da je to čitanje knjige, šetnja, večera sa prijateljima, sport, itd.
Napraviti NEDELJNI plan aktivnosti i obavezno u njih uvrstiti i one koje su za NAŠU dušu.
Kada se “ubace” u plan, time sebe obavežemo na to i da ih sprovedemo.


Naučite da vodite život, a ne on Vas

Dinamičan tempo života ostavlja nam sve manje prostora za neka lična zadovoljstva, druženje sa porodicom, decom i prijateljima.
Veliki broj osoba zbog posla i drugih provode jako malo vremena sa najbližima.
Mnogi srećan i ispunjen život povezuju sa uspehom na poslovnom planu, pa žrtvuju dosta toga ne bi li ostvarili svoj cilj. Sa druge strane najviše trpi porodica, odnosno deca kojoj se ne može nadoknaditi vreme koje nisu proveli sa roditeljima. A tek nedostatak vremena za neko lično zadovoljstvo - čitanje knjige, odlazak u bioskop, pozorište, druženje sa prijateljima...
Zato je za mnoge najveći izazov da u savremenom društvu pronađu životni balans, što nije nimalo lako, posebno i zbog pritiska recesije.
Doživljaj sreće i ispunjenosti određen je ciljevima ka kojima stremimo. Ukoliko nam je cilj da se ostvarimo u emotivnom i poslovnom smislu, onda ćemo sreću osećati onda kada se profesionalno razvijamo u onom smeru u kom smo to zamislili i kada sa lakoćom uspostavljamo emotivne odnose sa ljudima koji nam se dopadaju.
Verujem da bi se univerzalni koncept sreće mogao svesti na formulu koju je svojevremeno Frojd ponudio da se istinska psihička dobrobit čoveka očitava u njegovoj sposobnosti da voli i da radi.
Ljudi teže da sa drugima uspostave odnose koji se zasnivaju na ljubavi i privrženosti.
U prilog tome govore i brojna istraživanja koja ukazuju na značajnu vezu između mentalnog zdravlja i doživljaja ljubavi i prihvaćenosti od nama važnih osoba.
Nezadovoljenje ove potrebe ima značajne NEGATIVNE posledice po samu ličnost i dovodi do frustriranosti, neispunjenosti i tuge.
Sa druge strane, želja za ostvarenjem na profesionalnom planu proizilazi iz potrebe svakog čoveka za poštovanjem i samopoštovanjem.
Ove potrebe podstiču ga da bude kompetentan u stvarima kojima se bavi, da bude jak, nezavisan i da veruje u sebe.
E sad, pitanje je: “Da li je moguće dobro balansirati između posla i privatnog života i biti zadovoljan i na jednom i na drugom polju?” Ne, nije lako biti posvećen roditelj i partner i ujedno održavati zadovoljavajući nivo društvenog života nakon puno sati rada, brojnih sastanaka i nužnih stresova koji ispunjavaju naš dan. Ipak, da li ćemo dozvoliti da posao nosimo sa sobom kući zavisi od načina na koji sagledavamo svoj život i stvari koje nam se dešavaju.
Kada na svakodnevne stresove gledamo kao na nešto što je očekivano i sa čim imamo kapacitete da se nosimo, nećemo dozvoliti da oni oboje i naš privatni aspekt funkcionisanja.
Međutim, ako verujemo da to što nam se desava ne možemo da podnesemo, veći deo dana provešćemo užasavajući se nad tim lošim stvarima.
Ukoliko PRIHVATIMO ono što ne možemo da promenimo, a NASTOJIMO da promenimo ono što nas ometa i na šta MOŽEMO da utičemo, probleme ćemo efikasno rešavati.
Vera u sposobnosti da se nosimo sa životnim nedaćama i spremnost da probleme rešavamo umesto da ih guramo “pod tepih”, ključni su u uspešnom balansiranju između posla i privatnog života.
Šta najviše narušava životni balans? Po meni, najviše ga narušavaju odlaganje rešavanja problema i obaveza, izbegavanje suočavanja sa ljudima koji narušavaju naša PRAVA, prećutkivanje onoga što nas muči, nezdrave životne navike kao što su PRETERANO konzumiranje hrane ili alkohola, pušenje, itd.
Iako kratkoročno gledano, ove strategije pomažu da automatski smanjimo napetost izbegavajući suočavanje sa problemom, dugoročno - one slabe naše kapacitete da se na adekvatan način uhvatimo u koštac sa onim što nas MUČI.
Prvobitno mali problemi na kraju postaju veliki, ne znamo sa koje strane da im priđemo kako bi ih rešili. Iscrpljeni brigom oko toga kako ćemo izaći na kraj sa njima oni počinju da NARUŠAVAJU našu psihičku dobrobit!
Osoba nezdovoljna poslom najčešće svoje raspoloženje unosi i u kuću, dok oni sa porodičnim problemima uglavnom nisu dovoljno efikasni na poslu.
Šta treba uraditi kako bi bili uspešni i u karijeri i uspešno vodili svoje privatne živote?
Recimo, jedan od ključnih razloga zašto dozvoljavamo da nezadovoljstvo poslom oboji naš porodicni život jeste nemogućnost da se isključimo i ostavimo posao NA poslu!
Opsesivna briga oko potencijalnih negativnih ishoda na poslu zajedno sa nama odlazi kući, sa njom se budimo i odlazimo na posao.
Jednostavna strategija koja nam može pomoći da probleme na poslu ostavimo tamo gde im je mesto jeste da na kraju radnog dana ZAPIŠEMO sve što smo tog dana uspešno uradili kao i ono što nismo! Na taj način, umesto nejasnih negativnih ishoda koje zamišljamo u glavi imamo jasnu sliku problema.
Ona čuvena recenica “O tome ću misliti sutra” ponekad zaista može da pomogne jer uviđamo da se problem neće rešiti brigom, koja nas nas iscrpljuje i smanjuje našu snagu, već AKTIVNIM traganjem za rešenjem! Kada se radi o porodičnim problemima, važno je rešavati ih na vreme i komunicirati umesto prećutkivati ono što nas muči. Jedino otvorenom komunikacijom možemo postići da se privatni problemi ne gomilaju i ne remete našu efikasnost na poslu.
Pored prihvatanja novih zadataka u poslovnom svetu MODERNA žena je zadržala i one tradicionalne uloge da bude majka, domaćica, supruga, ćerka…
Kako iz ove perspektive postaviti prioritete, kako upravljati vremenom i sačuvati ga malo i za sebe? Moderna žena često se nalazi u rascepu između različitih životnih uloga koje treba da uskladi. Pokušaj da udovolji očekivanjima u različitim sferama života često je dovode u situaciju da se oseća KRIVOM jer ne provodi dovoljno vremena sa decom, ne stiže da se posveti prijateljima ili suprugu, zbog čega je rasejana i na poslu.
Prioritete treba da postavi ona sama u skladu sa onim što smatra najbitnijim. Važno je da bude fleksibilna, odnosno da ne bude STROGA prema sebi, jer će se često naći u situaciji da neki aspekt njenog života trpi! Ponekad je teško sve postići, ali je još teže kada krivimo sebe i etiketiramo se kao “loša majka”, “loša supruga” ili “loš prijatelj”.
Umesto da sebe kinjimo, bolje je da sebi oprostimo onda kada ne uspevamo da budemo “super žena” i da prihvatimo da NISMO svemogući!
Na taj način ćemo biti emocionalno rasterećeni, pa ćemo imati veću snagu da pokušamo da nađemo rešenje.

For me, TRUE LOVE is...

The true love is something that everyone wants to feel, but it is a fact that only a little part of the people has the luck to meet her.
For me TRUE love is the most beautiful thing that can happen to someone, because that is one shared feeling.
When you meet someone and fall in love with him/her that is not the true love still. If this person shares your feelings that still is not the true love.
The true love is something more then falling in love. Love is at the first place trust, because, without him/her every relationship is fated and can't survive a long time. When you have trust in your partner you are anxiety-free. That must be shared because of when the one person in the relationship believes in the other, but the other don’t do this, this leads to problems and probably to broke up.
The true love is a friendship. Your partner must be the person from who you can ask for advice and who you can say your secrets, because he/she will not says to no one else this things, he/she wouldn’t be betrayed you. It is a true love when you can talk about everything with the person who you are in love with. Exactly the talking is the most important thing for the true love, because, when the partners talk, they can find a decision to every problem, which they have.
One big part of the couples breaking up, because they can’t or don’t want to talk with open mind.
When the love is a true love, she can survive everything. Every problem is a test for the feelings and strength of one relationship! The true love is help.When you really love someone you are ready to help him/her right away and to do everything for that person. Of course this must be shared.
The true love is care, because, when you are in love with someone you make everything that your partner can feel fine and loved. When the love is a true love this fact automatically eliminates the egoism, because of now you are not alone and you must thing about the wishes, which have the person with who you are.
When you love someone you want to make him/her happy.
The true love means support too. The feeling when you know that by you stands someone who loves you and every time will supports you, is really great.
One love is true when the two in the relationship are frank and honest.
The true love is aspiration for acquaintance of the person who you are in love with. When you became well familiarize with your partner, you will find his/her entire blemish, but you must not aspire to remove them. If your partner’s love to you is real he/she will make everything possible to remove them himself/herself. When two people can make so that their character fit and when they can make compromises that mean that these people love each other and their love is a TRUE love. To find the true love means to find a perfect match for you, your half.
People say that everyone has a half somewhere over the world.
When the love is shared, that is a true love and makes you BETTER person and the world looks like a better place for a living.When you and your partner have the same thinking and the same conception for the life, you can be together a very long time.
The true love is when two people want to spend their time together in loving each other and when their love survives all of the obstacles, which they meet during their life together. Furthermore, if people are able to keep their love the same as it was in the beginning through out the years, you can say that this is true love. Finding the true love of your life is really HARD and you may need more than one lifetime to make that happen, but in the end it will be worth it. Make sure that you will never stop searching for the true love, because of there is no set date that you will find it and also the true love is likely to appear in odd circumstances.

God

Every time, when I feel the need, I go to the church.
On Sunday morning I go to the liturgy.
During the week, when I have a free time, after walking down the river, after some commitments, I go to the church.
For me is much better to pray in silence.
I do not pray to God because I want to give me so much. I pray because I am so grateful for everything that He gave me and my family.
Every morning, we have to be thankful a God that we are alive. That He gave to us another day of life.
There are so many people which pray to God just only when they have some problems. That is not good.
There are so many people who do not believe in God.
I don’t know what to write about them, but I know that God anyway help them because He has a BIG heart.
After church, after liturgy, I feel like a free bird. Church and pray relax my soul so much...

I do not live a perfect life. No one lives, but I am thankful for everything I have!

My suggestion is, when you feel a need, when you have a hard day, or hard week, when you feel that something wrong is going on in your life - go to church or pray from your home.

The prayer by rote is not important. More important is - pray from the heart!

God leads us, see everything we did, do and show us the right way!
With the help of God, we can do anything.

Odlaganje obaveza

Najlakši izlaz iz problema obično je odustajanje i izbegavanje bavljenjem problemom.
Skloni smo da odložimo neprijatne zadatke i obaveze za sutra, a kada sutra dođe, opet ih pomeramo za sutra.
Život bi verovatno bio mnogo lepši kada se ljudi ne bi budili sa problemima koje su od juče preneli za sutra. U osnovi ovakvog ponašanja jeste ideja da je mnogo lakše IZBEĆI suočavanja sa nizom životnih teškoća i odgovornosti, nego preduzeti aktivnosti koje su neophodne da bi se problem rešio ili određena obaveza završila.
Odlaganje obaveza nije jednostavno ponašanje gde mi prosto rešimo da ćemo neku obavezu odložiti za sutra. Ovde se radi o složenom procesu međusobno povezanih percepcija, misli, emocija i aktivnosti koji rezultira pomeranjem ili odlaganjem aktivnosti. Nalazimo se pred započinjanjem neke značajne ili vremenski određene aktivnosti ili zadatka. Izbegavanje suočavanja sa važnim aktivnostima ima za posledicu PREUVELIČAVANJE muka koje te aktivnosti sa sobom nose zbog čega polako razvijamo SUMNJU u svoju sposobonost da ih obavimo u celosti.
Najčešći razlog zašto ljudi odustaju od obavljanja raznih aktivnosti koje su za njih značajne jeste ili zato što im se čine kao dosadne, neprijatne i teške.
U osnovi ovakvog ponašanja koje nosi više štete nego dobiti jeste iracionalno razmišljanje.
Iz sopstvenih pokušaja i neuspeha možemo mnogo više da naučimo nego iz sopstevnog ODUSTAJANJA! Odustajanjem osuđujemo sebe na nezadovoljstvo i život koji se odvija po principu: "Ništa rizikovano - ništa stečeno".
Biranje “lakšeg” puta u smislu izbegavanja i odustajanja dugoročno gledano ispada teži put jer donosi manje zadovoljstva i radosti.

Živeti nije samo biti živ

Živeti nije samo biti živ već i osećati se živim.
Udisati blagodeti života punim plućima.
Osetiti sve njegove mirise. Voleti.
Biti voljen. Osetiti bol u srcu - jer tada postajemo jači.
Uživati u svakom momentu i na sve gledati, misliti pozitivno, jer što misliš - to si.

Naše želje - kako postupiti

Ovo sam napisala kada sam imala 18 godina...

U željama davnim, koje ostadoše samo želje, ti dani odoše, ispariše i život ih odnese daleko niz reku, polako u sve dalju i dalju prošlost.
Dani prolaze...
Svako je imao, ima, imaće svoje želje. Ide ka ostvarenju tih želja. Svako na svoj osoben način.
Neko je uspešan u tome, neko ne - da ih ostvari i oseti ličnu sreću i uspeh!
Životne oklnosti često nas navode na to da ne trebamo usmeravati svoju dragocenu, a iscrpnu energiju na stvari koje ne možemo promeniti, već prvobitno dobro porazmisliti o kakvoj se to želji radi i da li je ona u našim rukama, da li smo spremni da je ostvarimo ili ne, ali svakako - da verujemo u sebe!
Ako je neispunjenje već sudbinom dato, onda se ne vredi truditi, već prihvatiti to kako je i nastaviti dalje, napred sa usmerenim pogledom ka uspehu i postavljenom cilju.

Sve što nam život donese, kako bilo dobro, tako i loše, trebamo prihvatiti kao lekciju - životna škola koja se uči ceo život.
Ne ponavljati greške, prihvatati savete od dobrih i kvalitetnih ljudi.
Voleti sebe prvo - kako bi nas i drugi voleli.
Raditi na sebi iz dana u dan!
Učiti nove stvari!
Upijati sve što nam život pruža!
Uvek misliti POZITIVNO!
Shvatiti da kraj nekoga - nečega nije kraj. Kako ni svemir nema početak niti kraj, tako ništa na ovom svetu nema svoj kraj već povezanost!
Prihvatiti Gospoda kao prijatelja koji nije samo na nebu, već tu, uz nas UVEK i koji nas UVEK čuva!
Uvek razumeti i neke Njegove “odluke” jer vremenom se shvati da je ON uvek u pravu!
Živeti sa istinom i u realnosti!
Beg od realnosti je kao beg od samoga sebe, a znate dobro da čovek od sebe ne može pobeći - samo “potonuti!”
Izbegavati loše ljude, okruženja.
Čim osetite negativnost, a ne nosite to u sebi, pobegnite od toga i tražite pravi put, a Gospod će Vam pomoći u tome i svemu pozitivnom što radite.
Sadašnjost - misli ka njoj trebaju biti usmerene radi bolje budućnosti!
‘Pak, svaku bol, patnju, gubitak koji osetite - odmah osobi od poverenja recite ili na papir zapišite to što osećate. Ispraznnite svoju dušu. Ne držite to u sebi.
A želje, ostaće i dalje želje ako su krupne ma u kom vremenskom periodu da su ntale, jer uvek je slađe sve ono čega nema...
Dakle, ostaće duboko u nama i ponekad dok razmišljamo o životu, kada manje radimo(time i više razmišljamo o nekim životnim stvarima), pojaviće nam se misao o toj neispunjenoj želji i mnoštvo pitanja - zašto, kako itd...
Tada krenite u akciju i radite nešto!
Kao što sam i napisala - svako je imao svoju želju, ima je, imaće je - to je deo života , deo nas.

Moj savet je da prvo svako dobro porazmisli o svojoj želji i ako se dvoumi oko nje - da li da se usmeri ka ostvarenju te želje ili ne, neka porazmisli još nekoliko puta: "Da li da to i to uradim ili ne kako bi mi se data želja ispunila?"

Ali ništa brzo, ništa na silu!

PS: I pazite ŠTA želite, jer kako kažu - TO vam se može i ispuniti.

I can not live without music

Every morning wakes me up a beautiful tones of the music.
During the day, I listen to the music because of relaxes my soul and takes me to beautiful places.
Every night, before sleep, I listen to classical or oriental music, because of it has so tender effects on my dreams...
Among other things, I can not live without music...♥

Racionalno i iracionalno razmišljanje

Nase emocionalno stanje u velikoj meri zavisi od načina na koji sagledavamo svoj život i stvari koje nam se dešavaju. Stav koji zauzimamo prema sebi, drugim ljudima i životnim okolnostima utiče na to kako ćemo se osećati.

Ako sopstvenim (IRACIONALNIM) mišljenjem sebe uvodimo u patnju, utučenost, bes i druge NEZDRAVE EMOCIJE, važno je pažljivo sagledati šta je to u našem mišljenju iracionalno i uložiti napore da ga pretočimo u RACIONALNO koje će nas voditi zdravim emocijama.

Ono što je ohrabrujuće jeste činjenica da ako nezdrave emocije proizilaze iz našeg mišljenja, mi možemo odabrati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se u skladu sa tim osećati.

Ukratko, mi sami smo glavni akteri u stvaranju sopstvenih emocija. Uviđanjem sopstvenog iracionalnog načina rezonovanja i nastojanja da zauzmemo racionalni stav, omogućava nam da se bolje osećamo u vezi sebe samih, drugih i uslova u kojima živimo (čak i kada oni nisu onakvi kakvi bi mi želleli da budu).

Ako smo iskreni prema sebi, uvidećemo da kad god neki loš događaj smatramo užasnim, mi u stvari mislimo da on NE sme i NE treba da postoji!

Ne samo da postojanje tog događaja smatramo nepoželjnim, već mislimo da život NIJE SMEO da nam ga nametne!

Ne mislimo da bi bilo bolje da ovaj događaj ne postoji zato što je neugodan , već smatramo da on apsolutno NE SME da postoji!

Razmišljanje u terminima : MORA i NE SME je nerealno i nelogično i košta nas mnogo patnje, besa, utučenosti.

Zbog toga se treba okanuti zahteva : TREBAM, MORAM, NE SMEM i silnog užasavanja nad stvarima za koje smo sebe ubedili da ne smeju da se dešavaju.

Život je sačinjen od lepih i manje lepih stvari.

One koje nam se ne dopadaju, nastojmo da ih promenimo!

To će nam sigurno lakše poći za rukom ukoliko mislimo RACIONALNO tj. ako prihvatimo činjenicu da se loše stvari dešavaju iako nam se to ne dopada.

U onoj meri u kojoj razmišljamo racionalno, imaćemo i moći ćemo da menjamo stvari koje se suprotstavljaju našim ciljevima ili ukoliko uvidimo da ne možemo da ih promenimo, onda ćemo ih prihvatiti bez silnog kukanja i užasavanja nad njima.

Istina

Neki su obavijeni velom zablude. Usta istine su večno gladna. Ništa što je očevidno istina nije.
Svaku istinu ne možemo reći.
Neku samo zbog samih sebe.
Neku već zbog nekog drugog.
Nekada je u pitanju neko treći...
Nekada nema prave potrebe. Jer ako ne čuju uši, čuje to Bog.
Nije svaka istina za svačije uši. U mnogima sujeta nije izlečena ili je oblik te boljke samo blaži, pa neće pronaći mesto u duši. Istina koja nije izrečena u pravo vreme, gora je od laži!
Svaka istina, kao i svaka zasluga ima protiv sebe savremenike.
Neki se sa njome samo igraju.
Istina nije uvek prva, niti druga, već poslednja.
Oko istine nema polemike.
Vreme otkriva istinu na kraju. Oni što u sve veruju su bu*ale. Takvih su naivaca pune ulice. Takođe i onih koji veruju u sve laži i klevete. No, što se mene tiče - živim u istini, sa istinom i za istinu. Kako god bilo, trudim se da UVEK kažem istinu u lice.


Ja sam ti kao...

Ja sam ti kao zrno peska koje si trebao a preneseš preko pustinje. Nalik svakom zrncetu, ali ipak drugačije od svih... Šteta što si se sapleo o kamen sumnje... Šteta po tebe, mili moj...


Naučite da kažete NE

Mnogi ljudi imaju problema kada treba da kažu “NE”!
Teško im je da priznaju da nešto ne mogu da urade, ili osećaju obavezu kada kolege ili prijatelji traže od njih uslugu ili, kada neko stariji ili mocniji traži od njih da nešto učine - osećaju da to moraju da urade.

Postoje radna mesta na kojima je gotovo nezamislivo reći NE.
Često je preko potrebno reći ne.
To zna svako ko se našao u situaciji da obavlja posao umesto nekoga, da je kupio nešto što mu ne treba ili bio u društvu koje mu ne odgovara.
Problem je najčešće u pogrešnom shvatanju ljubaznosti. Kod ljudi koji imaju teškoća sa odbijanjem drugih nije problem u tome da ne znaju šta žele. Problem je u tome što misle i osećaju drugačije od onoga što čine.
Stalni osmeh na licu dok u nama sve ključa što nas sef kritikuje dovešće do toga da ćemo jednom eksplodirati!

Jedna od najvećih grešaka je svođenje ljudskog ponašanja na dva termina:

ljubazan i neljubazan.


Između njih je cela skala mogućih ponašanja, a još je veća greška sposobnost izgovaranja reči NE izjednačivati sa neljubaznošću.
Voleti ljude i pomagati im ne znači udovoljavati svim njihovim prohtevima.
Izuzetno je bitno obratiti pažnju na govor tela. Ako govorite nešto odlučno i ozbiljno, proverite da li se smeškate, jer će sagovornik zbog tog smeška primiti nejasnu poruku, ili će osmeh oslabiti snagu rečenog.

Ako Vam neko iznosi zahtev koji ne želite da ispunite, izbegavajte podržavajuci govor tela kao što je klimanje glavom ili odobravanje poput “aha”.
Neka Vam telo bude što je moguće mirnije. Imate pravo prekinuti osobu, pogotovo ako već znate šta želi, a ona i dalje radi na uveravanju.
Naravno, to treba učiniti smireno (“Oprosti sto te prekidam...”)
Ako je pustite da iznosi opširno sve u vezi sa zahtevom, steći će utisak da ste zainteresovani i voljni za ispunjenje zahteva.

Naše ponašanje bi trebalo da bude u skladu sa našim mislima i osećajima. Što ranije sprečimo da u osobi naraste očekivanje, to će i konflikt biti blaži ili ga uopšte neće ni biti.

Strah

Ne postoji osoba koja se nikada nije suočila sa strahom.Strah je emocija koja nastaje kad nam se u većini slučajeva nešto što je u potpunosti nestvarno čini stvarnim. Pošto strah zadaje brojne simptome koji nam onemogućavaju normalan život, moramo da naučimo kako da se prema njemu postavimo.
Strah je emocija koja nas izbacuje iz nase zone komfornosti. Upravo iz tog razloga nam strah stvara toliko jaku nelagodu dok ga iskušavamo.
Da bismo mogli adekvatno da se suočimo sa strahom, bitno je da saznamo zašto nam se određeni strah pojavljuje. Kada znamo uzrok svojih strahova, tada umanjujemo njihovu vrednost odnosno slabimo ih. U većini slučajeva sve emocije koje iskušavamo imaju psihološku osnovu, pa tako i strah. Da bismo određenu emociju mogli da nadvladamo, u ovom slučaju, potrebno je pozabaviti se psihološkim uzrocima naše reakcije.
Strah je emocija koja nas zaustavlja u našim akcijama. Ako joj dopustimo da to i učini, samo je jačamo. Umesto toga, mnogo je bolja opcija suočiti se sa strahom, dopustiti sebi da prođemo kroz njega nastavljajući da radimo ono u čemu nas isti sprečava.
Kvalitet našeg života jako je duboko povezan sa emocijama koje imamo u sebi i sa kojima provodimo dane. Izbor je na nama koju emociju ćemo svakog dana odabrati kao prioritetnu. Što bolje emocionalno stojimo, to ćemo postići veće uspehe u životu. Bilo da se radi o osećaju ljubavi, entuzijazma, slobode, zadovoljstva, mira, radosti ili nekom drugom osećaju, ako smo konstantno u njemu on će nam omogućiti brže i lakše pomake. A strah je emocija koja čini upravo suprotno!
Sve na šta smo fokusirani - to raste. Ako nam je fokus sve vreme na strahovima, tada će oni postajati sve veći i jači. U protivnom, ako usmerimo svoj fokus na stvari koje u životu želimo da postignemo, strah će za nas predstavljati samo jednu malu stepenicu koju trebamo preći kako bismo dosli do onoga čemu težimo. Kako ćemo doživeti određenu situaciju, zavisi od toga koliko smo vešti u upravljanju svojim fokusom i emotivnim stanjima. Uvek imamo izbor fokusirati se na ovo ili ono i biti u ovom ili onom stanju. Pitanje je samo šta odaberemo i koliko smo svesni izbora koje imamo.
Svaka situacija koju proživljavamo ima svoje dobre, pozitivne i poželjne strane. Strah nastaje pod uticajem misli koje ga probude. Kada se nađemo u situaciji koja nas zastrašuje, upravo su naše misli te koje su odgovorne za emociju straha koja usledi za nekoliko sekundi.
Umesto da mislimo da će se nesto loše dogoditi, bolji je izbor da usmerimo svoj fokus na nešto pozitivnije. Na taj način ne dopuštamo strahu da nas blokira i upravljamo situacijama u kojima se nalazimo.
Upravljanje sopstvenim mislima traži dosta vežbe. Što se više budemo trudili da probudimo našu komfornu zonu dopuštajući da prođemo kroz strahove koje imamo, to ćemo imati više vere u život i ono što nam on donosi.

Sa Bogom mogu sve, bez Boga ne mogu ništa - 3. deo

Svim ljudima činim dobro.
Odbijam patnju i nikada se ne mirim ni sa kojom situacijom.
Dopuštam da moja svetlost blista i da Božija ljubav teče kroz mene i isteruje sve slabosti, nedostatke i mane.
Uzdigla sam se pronašavši Boga u sebi.
Bog mi je dao želju da se uzdignem i Božija mudrost će mi otkriti savršen plan za njeno ostvarenje.
U meni je beskrajno izlečujuće prisustvo Boga i ono što važi za Boga, važi i za mene i sve ljude.
Prihvatam kompletno i punim srcem da postoji beskrajna inteligencija iz koje teku sve stvari. Verujem da taj izvor reaguje na prirodu mojih misli.
Duboko sam zahvalna toj inteligenciji!
Stalno i nepromenljivo očekujem dobre stvari od života i to moje očekivanje se neminovno ostvaruje u materijalnom obliku.

Sa Bogom mogu sve, bez Boga ne mogu ništa - 2. deo

Beskrajna inteligencija upravlja svim mojim planovima i ciljevima i pripisujem sav svoj uspeh istini da me Bog vodi i upravlja sa mnom u svemu što preduzimam.
Sve vreme sam u skladu i sa sobom i sa drugima.Zračim ljubav i dobre želje za sve članove moje porodice i sve ljude koje volim.
Ispunjavam um i dušu Božijom ljubavlju, moći, energijom.
Svu čast i slavu dajem Bogu!
Posao obavljam baš na pravi način. Sada i uvek imam ideje, novac, robu i kontakte koji su mi potrebni. Sve to neodoljivo privlačim pomoću zakona univerzalnog privlačenja. Ta moja ideja je dobra i blagoslovena za sve. Proširujem se i ulazim u razne poslovne kombinacije. Uz Božiju pomoć primam svo bogatstvo koje mi je potrebno za moje planove i kretanje napred i naviše!

Izražavm zahvalnost za moj uspeh, napredak i bogatsvo života.
Zakon povećavanja je neizbežan i moj um je konstantno otvoren za darežljivo povećanje. Moj biznis savršeno raste, širi se i razvija, a količina novca koju imam stalno se naglo povećava.
Bogato i obilno se snabdevam i spolja i iznutra iz beskrajne riznice koja je u meni.Otvaram um i srce i sve sam bogatija kako iznutra, tako i spolja.
Nebeska inteligencija me vodi do pravog posla koji obavljam savršeno za dobru nagradu.

Sa Bogom mogu sve, bez Boga ne mogu ništa - 1. deo

Svakog jutra kada ustanem, mislim na Boga i njegovu ljubav i uzvisujem se sa velikim isčekivanjem, interesom i vitalnom pažnjom. Izjavljujem smireno i lagano:

"Ovoga dana dajem sebe, svoje planove, ideje i sve stvari u vezi sa mojim životom u sveto svepsrisustvo Boga. Nalazim se na trnovitom mestu najvišeg i njegovo sveobuhvatno prisustvo prati mene, moju porodicu, moj posao i sve stvari u vezi sa mnom. Gde god ja idem, prate me Bog i njegova ljubav. Bog me čini uspešnom u svemu što preduzimam i njegovo bogatstvo mi pritiče slobodno, radosno, beskrajno, neprekidno.
Dušom verujem da mogu sebi da predvidim harmoniju, zdravlje, mir i radost. U svoj um sam usađila ideju mira, uspeha i prosperiteta.
Znam i verujem da će te misli porasti i manifestovati se kroz ono što proživljavam.
Ja sam baštovan. Onako kako sejem, tako ću i žnjeti. Sejem misli koje Bog voli. To predivno seme su mir, harmonija, dobra volja i žetva je predivna.
Bog je moj nepromenljiv izvor svega. Zadovoljava sve moje potrebe trenutno i njegovo bogatstvo mi pritiče neprekidno redovno i beskrajno.

Kada dajem priloge kazem :

"Ovaj novac dajem po slobodnoj volji, a Bog ga znatno umnožava"

RADOST, BOGATSVO, USPEH!

Znam i verujem da je moj posao Božiji posao. Bog je moj partner u svim poslovima koje obavljam.
Postižem ogroman uspeh zato što radim sa drugima na isti način na koji bih volela da oni rade samnom!

уторак, 18. фебруар 2014.

Cenite ono što imate

Kada u životu ostetite bol, da nemate dovoljno toga, otiđite u siromašan deo Vašeg grada, otiđite u bolnicu. Videćete tamo ljude koji pate. Videćete njihovu bol.
Shvatićete da je Vaša bol samo mala kapljica u moru.
Počećete da cenite ono što imate!

Sve što više dajete drugima, pomažete im, bolje ćete se i osećati.
Pokusajte!

Prijateljstvo je rod koji se po duši izabere

U životu postoji mnogo stvari kroz koje ne možemo prolaziti sami, a sve i da tih stvari postoji mnogo manje, lepše ih je proživeti sa nekim.

Mnogo ljudi prođe kroz naš život, uzmu šta im je potrebno, i odu, ali ostaju oni koji su tu zbog nas, a ne zbog sebe, oni koji daju, a ne traže ništa za uzvrat.

Ono što sam ja naučila kroz život jeste da se prijateljstvo ne bira. Ono biva ko zna zbog čega, kao i ljubav, a ljubav je valjda jedina stvar koja nema definiciju, koju ne treba objašnjavati i tražiti joj razloge.

Prijateljstvo, u stvari, znači ljubav. Sve drugo može da se prevari, ali to ne može! Sve drugo može da se izmakne i ostane nedorečeno, ali to ne, jer zavisi od nas.

Ne mogu da kažem :"Budi mi prijatelj!", ali mogu reći:"Biću ti prijatelj!"

Prijatelj ne može biti svako i njih ne može biti mnogo. Prijatelj ima mana i nije tu samo da sa tobom podeli dobro, već je tu da kaže ono što misli, da nas svojim kritikama natera da preispitamo neke odluke i uputi nas na pravi put, misleći i želeći nam samo dobro i samo najbolje!

Za prijatelja se vezujemo vremenom, on postaje deo nas, njegova razmišljanja su povezana sa našim i osećamo sve što i on oseća. On može biti posve različit od nas samih, kako po izgledu tako i duhom, jer pravo prijateljstvo ne trpi predrasude.

Prijateljstva nisu trajna ako jedna strana daje sebe, a druga se štedi.

Moramo znati da cenimo svaki plemenit postupak, svako saosećanje sa našim bolom, našom tugom, svaki savet i toplu reč.

Nikada se ne smemo zapitati zasto mi to činimo, jer ako se preispitujemo onda to nije ono iskreno, iz srca. Tada prestajemo biti prijatelj!

Danas su prijateljstva povrsna...

Tajne više nisu tajne...

Sve manje je žrtvovanja, zalaganja, darivanja drugima i za druge.

Sve više je ljudi koji žele da menjaju ljude, a ne da ih prihvataju onakvim kakvim jesu!

Ja sebe smatram srećnom, jer imam prijatelja kog nisam birala. Valjda su se duše same privukle. Dovoljno mi je da znam da bih joj se uvek našla i u dobru i u zlu, a srce mi je još ispunjenije kada znam da je ona za mene već mnogo učinila i da me prihvata ovakvu kakva jesam.

Hvala prijatelju! ♥

Moć reči i jezika

Jezik i reči predstavljaju moć, jer kroz govor razumemo stvarnost i sami sebe.
Naš vlastiti način upotrebe jezika mnogo govori o nama samima. “Koliko mogu reći, toliki je moj svet.” - rekao je jedan filozof koji je u to vreme pokrenuo svet.
U današnje vreme, kada imamo puno načina komunikacije, mislim da u ovome i te kako ima istine.
Ljudi danas mnogo pričaju i to što kažu nema više nikakvu vrednost.
Dok prolazimo ulicom čujemo samo prazne reči, izgovorene nesvesno.
Milioni bespotrebnih informacija koje bombarduju naš um, svakodnevno -sa televizije, radija, novina, interneta, ulica, iz autobusa... Gde god se okrenem samo zombiji iz kojih izlaze prazne reči, bez ikakve vrednosti.
Naš vlastiti način upotrebe reči i jezika mnogo govori o nama. Izbor izraza uslovljen je našim stavovima, pogledima na život, maštanjima kao i mnogim opredeljenjima. “Reč je data čoveku da bi mogao sakriti svoje misli” - reče Malagrida.
Dosta je istine u tome i ma koliko se odupirali, reči umeju jako da povrede, a i da nas uvere u neke lepe stvari.
Reč ima MOĆ, veću nego što bismo želeli. Za mene, moć reči dolazi sa usana onog ko mi je bitan, čije mišljenje cenim i poštujem.
Ono što reč čini moćnom, nije šta se priča, već KO priča. “Jezik kosti nema, ali kosti lomi” - je narodna izreka koja mnogo toga kaže u samo jednoj rečenici. Ne treba biti toliko mudar i pametan da bi je razumeo. Svakome je jasno da jezik kao organ u čovečijem telu nema kosti, ali da li će ovu drugu tvrdnju svi razumeti?
Ne verujem... Ne verujem, zato što nisu svi doživeli tu patnju, bol, ranu na duši koju izazove samo jedna izgovorena reč koja se više ne može povući.
Nekada i sami povredimo drugu osobu, svesno ili nesvesno i nikada i nećemo shvatiti koliki je taj bol, sve dok ga jednog dana sami ne osetimo. Sve dok jednog dana ne čujemo jednako bolnu i uvredljivu reč od strane nekog nama dragog. Sve će se tada srušiti, mi ćemo se razočarati, nikada necemo moći da zalečimo ranu na duši. I posle samo jedne reči “Izvini” neće nam biti mnogo lakse, jer takve se stvari ne zaboravljaju. Zar nije prava umetnost reći jednostavne stvari na još jednostavniji način?


Kako se slažu pozitivno i negativno

Kako se slažu pozitivno i negativno?
 Ne tako mali broj ljudi koji zastupa “pozitivno razmišljanje” kao koncept, ideju ili jednostavno kao način razmišljanja, smatraju sve vrste negativnosti apsolutnim neprijateljima naših života. Zastupljeno je mišljenje da ako se pojavi jedna negativna misao da će to odvesti naš život u neželjenom smeru. Kako je priroda uma takva da se neprestano kreće, prima čulne utiske iz spoljnjeg okruženja i razmenjuje pojmove i ideje sa stvarnošću, jasno je da samo pojavljivanje negativnih misli ne znači da će se desiti nešto loše.
Ako posmatramo negativne misli kao takve, ono što se zaista računa jesu razmišljanja na duži vremenski rok. Npr. ako negativno razmišljate dan za danom, nedeljama, mesecima ili godinama, onda Vaš život neće biti pozitivan, niti onakav kakav ste želeli da bude, što je i logično.
S vremena na vreme, svi mi imamo negativna razmišljanja i neželjena osećanja, kao što su strah, anksioznost, bes, čak i depresija. Sva ta osećanja za nas predstavljaju neprijatno iskustvo i rado bismo ih se otarasili i to ako može momentalno.Na žalost, takvo bekstvo nije moguće i to sa dobrim razlogom. Naša neprijatna osećanja jesu integralni deo naše ličnosti i tako, kada pokušamo da pobegnemo od njih, ona nas jednostavno prate.
Činjenica je takođe da ako bismo imali mogućnost da kroz život prolazimo bez teškoća, bili bismo značajno oštećeni. Ne bismo mogli da postanemo onoliko jaki koliko bismo hteli.
Nemojte zaboraviti da je Betoven komponovao svoja najveća dela nakon što je postao gluv!
;-)

Evo nekoliko razloga na koji nam negativnosti pomažu i kako ih možemo iskoristiti:  
Negativnosti su nam potrebne da bi nas pokrenule:   
"Karakter se ne može razviti kroz uljuljkanost i mir. Jedino kroz iskušenja i patnju se duša može ojačati, vizija pojasniti, ambicija inspirisati i uspeh postići. Srebro se pročišćuje u vatri, pa tako i mi. U najtežim vremenima, naš pravi karakter se oblikuje i otkriva". Fantastičan citat Helen Keler, fantastična perspektiva. Treba da izbegnemo poznatu zamku u kojoj vidimo samo problem, vidimo samo neuspeh i vidimo sam mrak, jer ako nema problema i ako nema patnje, naš karakter i sposobnosti ostaće ispod nivoa naših stvarnih mogućnosti i ne možemo se razvijati u pravom smislu te reči.  
Iskoristiti "negativne" izjave i afirmacije:
Postoji velika razlika između rečenice: "Ja sam gubitnik i ne mogu da uradim ovo" (samoporažavajuće negativna misao) i izjave: "Ovo neće biti lako, ali ja to moram da uradim i daću sve od sebe" (veoma dobra misao koja sadrži negaciju, ali zapravo predviđa nadolazeći uspeh). 

Negativna kritika:
Negativna kritika koju nam isporučuje bliže ili sire okruženje, može delovati destruktivno i ona se može urezati u um, ostavljajući dalekosežne posledice na samopouzdanje. Međutim, Ajnštajnu su govorili da sporo uči i da je glup. Sa negativnom kritikom i odbijanjem, suočio se i tada mladi pronalazač Chester Carlson (Cester Karlson), koji je ponudio svoju ideju u 20 velikih korporacija 40-ih godina prošlog veka. Posle sedam godina odbijanja, konačno je uspeo da ubedi predstavnike Haloid-a, male firme u Ročesteru, da otkupe prava za njegov patent - kopiranja papira. Haloid je kasnije postala kompanija Xerox.
Primeri znacajnih mislilaca i pronalazača pokazuju koliko se daleko moze otići i pored negativne kritike. Bilo čime da se bavimo i bilo kakve da su nam ambicije, mi smo JEDINA osoba koja može da zaustavi negativno mentalno bombardovanje. Stoga, treba ODMAH odbiti misao da se odreknemo svoje vere u pozitivan ishod.
Poznatog protivnika je lakše pobediti nego nepoznatog, zato trebamo slušati one koji nas kritikuju i potom napraviti distancu. Razmisliti o značenju izgovorenih reči, a zatim doneti odluku da ćemo nastaviti dalje.  
Neuspešni pokušaji:
"Što više pokušavam, to mi gore ide".
Ako nam nešto ne polazi za rukom, to ne znači da nismo pametni ili da smo nesposobni, što je utisak kod mnogih ljudi. To takođe ne znači da nešto nije u redu sa nasim mozgom, duhom ili karakterom. To samo znači da metode koje koristimo nisu odgovarajuće. Ako nam iskustvo govori da što više pokušavamo to nam gore ide, ne pokusavajmo više. Probajmo nešto drugo ili nešto drugačije.
Strah ukazuje na pravac razvoja:
Naša sposobnost da se suočimo i suprotstavimo našim strahovima, jedan je od ključeva sreće i uspeha. Jedna od najboljih vežbi koju možemo praktikovati je da identifikujemo osobu ili situaciju od koje se bojimo i resimo da se suočimo sa strahom koji u nama nastaje. Ne smemo dozvoliti da nas taj strah iznova sputava i da nas čini nesrećnom osobom. Kada odlučimo da se licem u lice suočimo sa situacijom ili osobom koja nam indukuje strah, od tog momenta naše samopouzdanje počinje da raste.
Posle kiše uvek dolazi sunce, svetlost se uvek probija kroz tamu i zima se uvek pretvara u prolece! :-)
Vizualizacija uspeha i neuspeha:
Ljudi koji ne razmišljaju samo o svojim ciljevima i snovima, već i o preprekama koje se nalaze na tom putu, imaju mnogo veće šanse za ostvarivanje svojih ciljeva. Prepreke su zapravo koraci koje trebamo proći i ako predvidimo moguće prepreke. Tada ćemo predvideti dobar deo puta. Međutim, ovo ne važi za sve osobe. Oni ljudi koji su skloniji depresijama i imaju kolebljiv ili nizak nivo samopoštovanja, skloniji su tome da više vremena provode razmišljajući o preprekama i samo o preprekama, nemogućnostima koje ih sprečavaju da dobiju ono sto žele. Pošto oni tek treba da se pokrenu, ne bi trebalo da se bave preprekama, već da se podsećaju da je pozitivnija budućnost moguća.
Pozitivno razmišljanje NIJE dovoljno:
Na kraju bih htela napisati nešto jako važno... Uspeh se ne postiže ako je sve što radimo to da zamišljamo sebe u situaciji u kojoj je cilj ostvaren. To je nužno za uspeh, ali nije dovoljno. Moraju se ideje i planovi sprovoditi u delo. Ako smo proaktivni, orijentisani na delanje, imaćemo mnogo veće šanse za uspeh od onih osoba koje samo sede i čekaju univerzum da ih nagradi za njihov trud o pozitivnom razmišljanju.

Stvarnost je surova, iluzije slatke. Opredeljujem se za život

Život je za mene uvek predstavljao neobičnu, jezgrovitu i mnogoznačnu zagonetku.
U njemu nije uvek crno i belo.
Nekada su naši putevi trnoviti, a nekada sa lakoćom žanjemo uspehe.
Za neke stvari jednostavno nemamo obrazloženje, a od starijih ljudi sam čula da to nazivaju "nafaka".
U prevodu - život je začinjen dobrom ili lošom srećom. Ne slažem sa sa tim. Zapravo, smatram da od života treba uzeti maksimum. Trebamo iskoristiti svaki trenutak, svako sada!
Da naučimo ceniti male stvari, da im se radujemo, ali i uvek da težimo ka višim.
Na neuspehe ne treba gledati kao na poraze, već kao šansu da nešto naučimo, ispravimo, u budućnosti ne ponovimo!
Greške se moraju desiti kad-tad i one se dešavaju sa razlogom.
Kada čoveku loše ide, sklon je da idealizuje stvari, da mašta i kreira sopstvene iluzije.
To je tzv. odbrambeni mehanizam čoveka.
Njegov beg od stvarnosti i od stvari koje ga čine nesrećnim i koje ruše njegovo samopouzdanje.
Smatram to dobrom psihološkom terapijom, jer pravi životni izazovi tek predstoje.
Usponi i padovi u životu se smenjuju kao dan i noć, jer svaka strana ima svoju kontra stranu.
Ljudi se trude da od života uzmu najbolje i u što većoj količini.
Ponekad zaboravimo da je potrebno i sebe davati isto tako nesebično kako se i nama sam život daruje...
Za sreću i zadovoljstvo su potrebna odricanja i žrtve. Što su žrtve veće, to su odluke teže, ali i uspesi slađi.

Život delim u 3 neraskidive celine:
Prošlost - koju treba ostaviti tamo gde je. Nikako je ponovno ne proživljavati. Samo se ponekad setiti lepih momenata, osvrnuti na greške kako ih ne bismo ponavljali.
Sadašnjost - za koju treba da živimo, koristimo svaki njen tren, uživamo, jer vreme ne možemo da vratimo. Od nje zavisi naša buducnost.
Budučnost - usko povezana sa sadašnjicom. Kako delamo u sadašnjem trenutku, tako će nam i biti u budućnosti. U najvećoj meri, sve zavisi od nas samih.

Dakle, živite život punim plućima!
Posvetite se sebi, ali i drugima.
Negujte hrabrost, plemenitost, iskrenost i sve druge pledivne osobine.
Radujte se, ali i obradujte!
Volite, budite voljeni.
Ostavite svoj trag, svoj pečat.

Ja biram kvalitetan život, a Vi? ;-)

Kad ljubav pobedi mržnju

Najplemenitije i najdragocenije osećanje podareno čoveku je ljubav.
Nikakvo zlo se ne može izroditi iz iskreno negovane i čiste ljubavi. Ta emocija pleni, stvara i uzdiže nas do dalekih visina, a kako bi drugačije i leteli da nije krila ljubavi? ;-)
Ova lepa emocija ima svoju suprotnost zvanu mržnja(tu reč retko i izgovaram, odvratna mi je).
Nisam niti želim da shvatim šta znači mrzeti.
Kažu da je granica između ljubavi i mržnje tanka i da se u određenom momentu lako prelazi.
Ja ne delim to mišljenje!
Ako nekoga voliš, na pravi način, kako ga tako lako možeš zamrzeti?
Nikakvi postupci, izgovori i razlozi ne mogu opravdati onoga koji mrzi.
Čovek sve nosi u sebi i sa sobom. Zašto uzimati otrov i gorčinu, a toliko je slatkih nektara svuda oko nas?
Svi smo žedni i željni ljubavi.
Treba samo naći izvor, rosu u travi, kapljicu na listu.
Sve što je dobro na ovom svetu dolazi od ljubavi.
Ona je pokretač, ona je vođa, ona uvek zna pravi put.
Mržnja sputava, manipuliše, uništava, gura nas na dno.
Siromaši naš duh, osakaćuje ga, obezvređuje nas kao ličnosti.
Snaga ljubavi razgrađuje kamena srca, ruši granice.
Najlepši stihovi, romani, pesme, bajke su napisane na temu ljubavi.
Ni jedno kvalitetno delo nije zasnovano na temeljima mržnje i zla.
Ako volimo-možemo da stvaramo, da napredujemo, da prevazilazimo, da se borimo i da pobeđujemo. Mržnja je oskudna, suvišna i nepotrebna emocija u našim vrednim i velikim životima.
Zar ćemo svoje postojanje podrediti i usloviti nečim za šta smo sigurni da nije vredno?
Mržnja je do te mere negativna da je teško o njoj i pisati...
Mržnja je bolest koju treba lečiti ljubavlju.

Biti ČOVEK - retkost sadašnjice

Na svetu postoje različiti ljudi...
Od onih koji na svet gledaju puni gorkosti, ljutnje do onih koji su dobri, maštaju, koji teže da dostignu nešto što će ih u potpunosti zadovoljiti. Koji teže da život ispune ljubavlju. Koji umeju da pokažu ljubav, da je bezuslovno pruže.
Dospeli smo na planetu tako mali. Naučili da izgovaramo prve reči i napravimo prve korake. Od malena su nam ukazivali na to da budemo dobri ljudi i da činimo dobra dela.
Naš je izbor kakvi ćemo biti i kako ćemo gledati na neke stvari.
Oduvek su postojali, postojaće ljudi koji su zavidni, ljubomorni na tuđ uspeh, umesto da rade na postizanju svog.
Bez obzira koju si školu završio, koji posao radiš, gde živiš i kako se oblačiš - ono što nosiš u sebi je najbitnije!
Tako da i nije toliko bitno ono što te čini spolja, jer prave vrednosti dolaze iznutra.
Baš kao jabuka...Spolja rumena, a kad je otvoris - pokvarena.
Tako je i sa čovekom. Dok ga ne upoznaš, dok se ne "otvori" ne možeš znati kakav je i da li mu možeš verovati.
Put do uspeha je dug, ali poenta svega je da nas što više ljudi gleda, priča iza naših leđa, jer onda znamo ko je vredan gledati nas u oči. Ko zaslužuje da progovorimo sa njim.
Volim da pomažem ljudima, da činim dobra dela. Moja odluka!
Volela bih da pored sebe UVEK gledam nasmejana lica.
Trudim se da budem čovek i ne prestajem tragati za dobrim ljudima!
Ima vas. Malo, ali vas ima.

U sklopu nesavršenosti savremenenog doba, ne gubim veru u bolje sutra.
Pogrešnih koraka će uvek biti, ali kroz njih dosta toga naučimo, kako o sebi, tako i o drugima.
Nastavljamo dalje-snažniji, sa verom u sebe, svoje sposobnosti, kvalitete.
Dobri, a oprezni.

Sve loše što nam se desilo treba brzo zaboraviti, jer je život isuviše kratak i previše dragocen da bi se uzalud protratio.

Činite dobre stvari, jer što češće to činite, biće više svetla u vašim životima.
;-)

 

Sloboda

U životu ima perioda kada mislimo da je on bezvredan.
Potonemo u sebe, odbacimo one stvari koje bi nam pomogle da upravo shvatimo da ništa nije bezvredno i uvidimo da ćemo time pomoći sebi da shvatimo svrhu našeg postojanja.
Suština života je upravo biti slobodan.
Sitnice čine život, kakav god on bio.
Male stvari daju našem životu šarenoliku notu.
Potreban je jedan osmeh koji bi nam ulepšao dan.
Čak je dovoljna i jedna topla, mila reč.

Živim za one koji imaju svoje mišljenje, stavove, svoj stil, život, svoju slobodu.
Za one koji se ne plaše da vole, koji se ne stide svojih reči, ne poriču ih nikad!
Za one hrabre koji u bilo kom trenutku izraze osećanja.One koji maksimalno koriste svoj život!
Pogled, lep dan, utešna reč, boja cveća, osmeh, dodir... Ono što je neprolazno u onom što je prolazno. Snovi koji sami sebe uštinu za ruku, a ne probude se. Sve je to deo slobode.
Shvatam, ceo život je miks događaja. Sve veliko je u stvari satkano od malog.
I okean je od gutljaja, ako tako gledaš.
Život od uzdaha i izdaha.
Na vrhu ima mesta uvek ako se krene sa dna. Ti skupi sebe i hrabrost, pa kreni!

Svet je lep kada sanjamo, a snovi su ipak ostvarljivi. Zato sanjajmo lepe snove i ostvarujmo ih.

Čovek bez slobode je po meni duša u lancima.
Sloboda je najvedrije nebo i najbistrija voda.
Zato ŽIVI svaki dan kao da ti je poslednji, jer će jedan zaista to i biti.
Ne plaši se da zagrizeš više nego sto možes progutati.
Rizikuj!
Ne oklevaj!
Samo napred!
Na kraju krajeva, pa zar to i nije suština života?!?
To je sloboda!

"Što ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreća"

Život nam je dat da ga iskoristimo najbolje što možemo i da u njemu uživamo.
Često kad nešto planiramo, ne dogodi se, već to dođe malo kasnije.
Bez obzira da li se radi o ljubavi, poslu, školi pa čak i porodici.
Uvek imamo neke planove, neke svoje snove.
Zamišljamo svoj život najbolje što možemo, jer ono što želimo da dostignemo jeste SREĆA.
Ponekad nam se ti planovi pokvare, krene onako kako nismo želeli.
Tada osetimo tugu i bol.
Čak smo i spremni da odustanemo od svojih ideja, ali se uvek uz malo truda sve vrati na svoje mesto.
Čak i ako se to ne desi, ne treba toliko žaliti za tim, jer mislim da Bog onda ima nešto mnogo bolje za nas.

Tako da nas negde čeka sreća bez obzira koliko nam se to čini nemoguće u datom trenutku.

Život je vreme koje treba da iskoristimo, da radimo ono što želimo.

Često čujem kako neki govore da je neko mlad za nešto, a onda kada ostari kažu mu da je njegovo vreme prošlo...
Zato radi ono kada TI misliš da je vreme, jer se bar nećeš kajati sto nisi pokušao.
Osećanja kao sto su sreća, tuga, radost, ljubav i svest o prolaznosti života je ono što nas čini ljudima.

Ako koračaš sigurnim putem koji TI izabereš, sreća tebi dolazi sama.

Zemlja ne pripada čoveku već čovek pripada Zemlji

Svaka mašina koju je čovek napravio da bi olakšao sebi život, ispušta otrove u prirodu. Svaki sprej znači trovanje i smanjenje vazdušnog omotača. Svaki fabrički dim smanjuje mogućnost udisanja svežeg vazduha.

I tako u nedogled, sve dok se jednog dana nismo našli u poziciji da ne vidimo susednu zgradu od zagađenja, izduvnih gasova i smoga.

Nije ništa bolje ni u nekim porodicama, u kojima roditelji puše u prisustvu svojih beba i od malena ih truju...

Šta je potrebno da se desi pa da čovek shvati da sve to što radi, ne radi u svoju korist?

Naučnici svakodnevno upozoravaju na opasnost od štetnih gasova, na smanjenje vazdušnog omotača, topljenje glečera, globalno zagrevanje...

Mi smo zadovoljni odlaskom na svež planinski vazduh, ali neće ni te planine, na kojima svakodnevno niču nove kuće, hoteli, itd. biti naša pluća, naš spasilac. Njihova malobrojna drveća prestaće da dišu za nas.

Ne treba zaboraviti divnu izreku:

"Mi ovu planetu nismo nasledili od na[ih očeva, već smo je pozajmili od naših unuka".

Svi dobro znamo šta radimo sa nasledstvom. Neko ga potroši, mnogi unište a retko ko ga cuva i neguje.

To isto važi i za našu planetu.

Čovek se ponaša kao da je sve na planeti tu za njegovog života, a zatim umire sa njim.

Ne!

Mi smo sve ovo pozajmili od naših nerođenih i treba to da im ostavimo.

Tajne kvalitetnog života - 6. deo

Sada znam da je svet tržnica gde je sve označeno fiksnom cenom i ja moram ostati pri svojoj odluci bez obzira na to što kupujem svojim vremenom, radom i sposobnošću i bez obzira na to da li kupujem bogatstvo, dokolicu, slavu, integritet ili znanje.
Svake noći ću pazljivo proispitati ono što sam uradila u toku dana.
Bila sam previše popustljiva prema sebi.
Svaki novi dan dočekujem sa planom, tako da je put kojim idem dobro označen.
Sada, na kraju dana, pažljivo ću razmotriti napredovanje i probleme svoga puta kao i novostečene dobre navike koje će stvoriti u mojoj svesti dnevnik za današnji i priručnik za sutrašnji dan.
Svoje mišljenje zadržavam za sebe.
Istinu, ne treba uvek govoriti, jer čovek ne treba da se opregoni ni sa bu*alama ni sa pametnijim od sebe. Ljudi svoje ludosti i promašaje nazivaju iskustvom, ali to ne mora biti tako.
Preispitaću svoja dela i posmatrati sebe kao najveći neprijatelj i time ću postati svoj najveći prijatelj.
Jedna od velikih neotkrivenih radosti života dolazi od pokušaja da se svaka stvar uradi na najbolji mogući način.
Preispitivanje i sagledavanje je uvek praćeno poboljšanjem.
Svako je mudriji danas nego što je bio juče!

Da li sam proživela dan, a da nisam osetila samosažaljenje?
Da li sam dočekala zoru sa planom i ciljem?
Da li sam bila prijatna i ljubazna prema svakome koga sam srela?
Da li sam se potrudila da pređem milju više?
Da li sam iskoristila pružene prilike?
Da li sam tražila dobru stranu u svakom problemu?
Da li sam odolela besu i mržnji?
Da li sam koncetrisala snagu i nameru?

Šta može biti korisnije od svakodnevnog preispitivanja svoga života da bi se moglo živeti sa ponosom i zadovoljstvom?
Moj dan se više neće završavati zalaskom sunca. Sada imam dodatni zadatak.
Svake noći ću pažljivo preispitati ono što sam uradila tog dana.
Sada znam da Bog sluša samo ono što govorim iz srca.
Jutarnja molitva je kluč kojim ću otvoriti riznicu Božijih blagodeti, a uveče me ona stavlja pod njegovu zaštitu.
Uvek ću preko molitve biti u dodiru sa svojim stvaraocem.
Što manje reči - to bolja molitva.

Tajne kvalitetnog života - 5. deo

Da bi čovek prigovarao, ne treba mu ni talenat, ni samopožrtvovanje, ni inteligencija, niti izgrađen karakter.
Tek sada učim veliku umetnost življenja, da poboljšam zlatni trenutak pružene prilike i dosegnem dobro koje je van mog domašaja.
Sada znam da se život sastoji od malih stvari u kojima osmesi, ljubaznost i male pažnje pridobijaju i čuvaju tuđa srca.
Najbolji delovi života su mali gestovi interesovanja i pažnje.
Ljubazne reči će postideti mrzovoljne, ljute i neljubazne.
Još nisam onoliko često počela upotrebljavati ljubazne reči koliko bi trebalo, ali ću se praksom usavršiti.
Ubuduće će vazduh koji dišem zračiti ljubavlju i dobrim željama.
Tražiću zrno uspeha u svakoj nedaći. Nikada neću više ići na ruku svome neuspehu time što ću odbiti da se suočim sa istinom i što ću odbiti da učim na svojim greškama. Iskustvo je najdragoceniji ekstrakt patnje, a jedan od najstrašnijih uslova ovog života je to što njegova mudrost ne može da se prenese drugome.
Nedaća je uvek najkraći put do istine i ja sam spremna da naučim ono što je potrebno da bih poboljšala svoj trud.
Nedaća nikad neće uništiti onoga koji poseduje hrabrost i veru.
Nesreća nas sve stavlja na probu, ali mali broj ispliva na površinu. Ja ću isplivati. Zlato može mesec dana provesti u zažarenom ognju, a da ne izgubi ništa od svoje vrednosti, a ja sam vrednija od svakog zlata.
Sve je prolazno. Kada god me neki poraz bude oborio, uvek ću se nakon prvog bola upitati kako da tu nedaću okrenem na dobro. Taj trenutak može gorki koren u meni pretvoriti u mirisni cvetni vrt.
Plodovi rada su najslađi od svih zadovoljstava i mada je genije taj koji započinje posao - samo će ga RAD okončati.
Svakodnevno se trudim da uradim što bolje i što više. Daću sve od sebe na svakom poslu koga se latim.
Postoji samo jedan siguran put do postizanja cilja, a to je put velikog rada i truda kako mentalnog tako i fizičkog. Ja sada mogu da nadrastem svaki zadatak koji mi je postavljen pod uslovom da nikada ne zaboravim da sam, Božiji stvor, rođena da pobeđujem.
Kakav god da mi je posao dat, ja ću ga obavljati sa ljubavlju i zato ću uspeti.
Tajna je u ponosu i zadovoljstvu zbog uspešnog završteka rada.
Ako očekuješ da će ti se nešto slučajno dogoditi, nećeš nikuda stići.
Samo oni koji se usredsređuju na jednu po jednu stvar - napreduju.
Veliki muškarac ili žena su oni koji se uvek drže okvira svojih profesija i ne rasipaju suludo svoju individualnost.

Uvek ću se sva posvetiti onome što radim.
Velika razlika između onih koji uspevaju i onih koji ne uspevaju nije u količini već kvalitetu rada. Poraz treba preokrenuti u pobedu. Ako se ima dovoljno sposobnosti i vremena - glavnih činioca uspeha - njima ću satkati pravu osnovu života.
Nikada neću započeti ni jedan posao, a da mu nisam posvetila čitavo svoje biće.
Ono što radim, radiću kao da mi je to najvažnije na svetu.
Onaj ko rasipa svoju snagu, ne može se nadati uspehu. Uspeh ne trpi rasipanje snage.
Spremna sam na velike promene u svome životu. Odrediću svoje ciljeve i zauvek ih zadržati u svesti.

Mi pronalazimo samo ono što nalazimo iz dubine duše. Ako u životu ne tražim ništa određeno - to je ono sto ću i pronaći.
Opšti cilj nije dovoljan. Odapeta strela ne luta okolo već leti tamo kuda je usmerena. Ako lupom usmerim sunčeve zrake, čak i u najhladnijim zimskim danima, lako cu zapaliti vatru. Vodene kapi će neprekidnim kapanjem probiti prolaz kroz najtvrđu stenu dok će neobuzdana bujica proteći preko stene ne ostavljajući nikakvog traga. Ja ću ostaviti tragove. Suočiti se sa hrabrošću i upornošću sa svakim zadatkom bez obzira koliko on bio težak i koliko iziskivao fizičkog napora.

Iznova gradim svoj život i koračam u budućnost uzdignute glave tražeći priliku žestinom kojom gladni lav traži hranu. Nikada više neću čekati ni nadati se da će me prilika sama pronaći. Okrenula sam leđa prošlosti. Nijedan neuspeh neće više nikada usporiti moj korak ka uspehu i sreći. Sada znam da ukoliko želim da pevam, uvek mogu pronaći pesmu. Dok bu*ala uživa u onom malo što ima, ja tražim više. Sada kada je odbačen težak teret prošlosti, ja svuda oko sebe vidim dobrodošlicu novog života.

Svakog jutra nakon buđenja, pozdraviću dan osmehom bez obzira kakvi me zadaci očekuju.
Oni koji najviše uspevaju u životu su vedri optimisti koji posao obavljaju sa osmehom, a prilike i neprilike ovog smrtnog života prihvataju sa humorom i dobrim raspoloženjem. To su oni mudri ljudi koji dobre prilike učine još boljim.

Prilika ne kuca ni na čija vrata. Ona će otvoriti samo ako joj JA budem pokucala, a ja ću kucati često i glasno!

Tajne kvalitetnog života - 4. deo

Tek je prošlo nekoliko dana, a već osećam u novom postojanju čudan osećaj. Osećaj nove nade. Jedina prava cena je cena koju sama sebi određujem. Na svačijem putu kroz život postoje sveta mesta gde se oseća bliskost Božanskog. Gde se nebesa svijaju nad našim glavama i anđeli nam dolaze u pomoć. To su mesta žrtvovanja, mesta spajanja smrtnog i besmrtnog. Šator iskušenja gde se odvijaju velike bitke naših života. Moji nekadašnji porazi skoro da su zaboravljeni. Zaboravljeni su bol i razočarenje i biću srećna u godinama koje dolaze, ako budem mogla da se osvrnem na ovaj poslednji trenutak u saznanju da sam napokon osetila pobedu. Nikada neću dočekati zoru bez plana. Postoji nemerljiva razdaljina između kasno i prekasno. Svako jutro dočekujem planom za tekući dan i sprovodim ga u delo pre odlaska na počinak. Pobeda uspeha je napola dobijena kada steknemo naviku da sebi postavljamo ciljeve i da ih ostvarujemo. Život može biti radostan kao dela u igri, kada se čovek budi sa saznanjem da ga čeka jasno zacrtana putanja.
Budna sam. Ispunjena sam radošću i predosećanjem. Moje srce neuobičajeno kuca dok pozdravljam svaki novi dan sa radošću i samopouzdanjem.

Onaj koji pati - pamti. Nikada neću ponoviti greške i beskorisne promašaje prošlosti.
Svakog dana krenuću u susret svetu osnažena sa tri nova moćna saveznika:

Samopouzdanjem, ponosom, entuzijazmom.

Sigurna sam da se mogu suprotstaviti svakom izazovu. Ponos od mene zahteva da to učinim najbolje što mogu, a sve ću to postići zato što sam ponovo otkrila posebnu moć koja mi je nedostajala od detinsjtva - moć entuzijazma.
Ništavilo, tuga, ljutnja i razočarenje prošlosti nestali su onoga dana kada sam bila u stanju da se ponovo osmehujem. Uvek ću svoj dan umivati zlatnim sjajem entuzijazma.

Entuzijazam je najveća dragocenost na svetu.
Entuzijazam je moja vera u akciju. Sa verom ne mogu izgubiti. Hoću, mogu, jesam u stanju da svoj entuzijazam produžim neograničeno, časno i iskreno da bih uspeh u kome danas uživam mogla ponoviti sutra, sledeće nedelje, sledećeg meseca, godine.

Ljubav prema onome što tog trenutka radim deluje na čudesan način koji ja ne moram ni pokušati da shvatim, jer znam da on daje vitalnost mojim mišicima i mome umu.
Entuzijazam će biti moja kočija za bolji život.
Već se smešim u očekivanju blagodeti koja će doći.
Entuzijazam je genije iskrenosti i istina retko pobeđuje bez njega.
U svakodnevnom radu nastupam sa svojom energijom, ljubavlju i dobrom voljom.

Kakvo izuzetno ushićenje osećam kada znam da posedujem moć da svojim stavom izmenim svoje dane i čitav život!
Mladost zaboravlja da na svetu postoji neuspeh i duboko veruje da čovečanstvo vekovima čeka na nju ili njega. Da u njemu/njoj oslobodi istinu, energiju i lepotu.

Možemo uticati na druge tako što ćemo se prema njima ponašati onako kako bismo želeli da se oni ophode prema nama.
Nikada više neću biti gruba prema ijednom živom biću. Podjednako ću se osmehivati i prijatelju i neprijatelju i trudiću se da u njemu ili njoj nađem kvalitete koje ću ceniti.
Sada kada znam da je najdublja ljudska čežnja - čežnja za poštovanjem.
Uistinu, svi posedujemo kvalitete vredne poštovanja i ja samo treba da budem sigurna da mi pohvala dolazi iz srca i da je iskrena.

Osmeh je najjeftiniji poklon koji mogu pružiti svakome, a ipak ima snagu da uzdrma kraljevstva.

Tajne kvalitetnog života - 3.deo

Uvek ću ciljati dalje od svojih dometa.
Uz pomoć pozitivnog aktera i sopstvenom voljom, trudiću se da postignem bolje rezultate nego što situacija to dozvoljava.
Povisiću svoje ciljeve onog trenutka kada ih dostignem.
Delovaću odmah! Akcija - sila koja će oživeti moje snove, moje planove i ciljeve. Akcija je ono što će pothraniti svaki uspeh.
Pobeđujem strah. Strah je najnegativniji osećaj koji čovek poznaje.
Delovaću bez odlaganja i time smiriti ustreptalost srca.
Sada znam da akcija pretvara užasnog lava u smirenog mrava.
Sve svoje današnje obaveze obavljam danas.
Ići ću tamo gde neuspeh odmara. Govoriću onda kada neuspeh ćuti.
Sadašnjost je sve što posedujem. Gladna sam uspeha! Žedna sam sreće i duševnog mira!
Komandovaću i povinovaću se sopstvenim komandama.
Ovo je pravo mesto i vreme. Delovaću odmah!
Moj život mora biti religiozan da bih prepoznala najveću misteriju prirode. Moja molitva biće vapaj za usmeravanjem. Ne molim za materijalna dobra, neću tražiti zlato, ljubav, zdravlje, male uspehe, slavu i sreću. Moliću samo za usmerenje, samo da postignem sve to i moja će molitva biti uslišena.
"Gospode, nauči me da lovim rečima i da se služim ljubavlju da bih postala lavica među ljudima. Pomozi mi da ostanem smerna bez obzira na prepreke i neuspehe, ali ne skrivaj od mene nagradu koja prati pobedu. Postavi mi zadatke na kojima drugi nisu uspeli. Pomozi mi da izvučem pouku iz njihovih grešaka. Podari mi dovoljno dana da ostvarim svoje ciljeve. Usmeri moje reči da bi bile plodonosne, ali mi ne dozvoli da ružno govorim o drugima. Podari mi sposobnost da prepoznam dobru priliku, ali me obdari strpljenjem koje će koncentrisati moju snagu. Obaspi me dobrim navikama, a oslobodi loših. Podari mi razumevanje za tuđe slabosti. Pomozi mi da shvatim da su sve stvari prolazne, ali mi pomozi da budem zahvalna za sve što danas posedujem. Ispuni mi čašu ljubavlju da strance preobratim u prijatelje. Neka se sve ovo dogodi samo Tvojom voljom. Ja sam malo zrno grozđa u grozdu, a ipak Ti si me učinio drugačijom od ostalih. Uistinu, mora postojati posebno mesto za mene. Voli me, pomozi mi, pokaži mi put. Neka budem sve ono što si želeo kada si posejao i odabrao moje seme da iznikne u vinogradu sveta. Rođena sam za uspeh, a ne za promašaj. Rođena sam da pijem u čast pobede."
Postoje tri vrste ljudi:
-Prvi uče iz sopstvenog iskustva i oni su mudri.
-Drugi uče iz iskustva drugih i oni su srećni.
-Treći ne uče ni iz sopstvenog niti iz tuđeg iskustva i oni su bu*ale!
Nema mira bez neprilika, ni odmora bez napetosti, ni smeha bez tuge, ni pobede bez borbe i to je cena koju plaćamo životu.
Ja nisam ona koja ostaje u senci drugih i krije se iza izvinjenja i alibija dok godine prolaze. Sve što sam postigla i što ću postići bilo je i biće postignuto srpljivim, upornim procesom kojim mrav gradi mravinjak, deo po deo, misao po misao, korak po korak.
Uspeh koji dolazi preko noći nestaje zorom!
Sada sam spremna da budem srećna celog života jer sam konačno shvatila moćnu tajnu skrivenu u godinama koje su bile nemilosrdne prema meni.
Neuspeh je u izvesnom smislu glavni put ka uspehu!
Oblikovaću sadašnjost jer je ona moja. Ići ću u susret tajanstvenoj budućnosti bez straha, sumnje i očajanja.
Stvorena sam po liku Božijem. Nema toga što ne mogu postići ako se potrudim!