уторак, 18. фебруар 2014.

Čarobno jutro

Ushih sinoć ružan san...
Eh ta podsvest, čini čuda, kako na javi, tako i u našim snovima.
Neverovatno koliko mislima svojim utičemo na naš dan, na naš život, pa tako i na naše snove.
Svesna svega toga i dobro upućena u sve to, imala sam bas naporan dan. Nisam stigla ranije da porazmislim o datom problemu već pred san umesto da opustim misli svoje na načine koje to inače radim, razmišljala sam o tom problemu i njegovom rešavanju.
Tako utonula u san i sve te moje misli su se manifestovale kroz san. Nakon košmara, zaista nisam želela više da spavam.
Beše rano jutro. Mirno i tiho. Skoro svi spavaju. Svetla na prozorima zgrada tek ponekud upaljena. Ulične svetiljke sijaju i obasjavaju puteve našeg grada. Skoro pa će svanuti.
Pa zašto bih i nastavila da spavam nakon tako ružnog sna?!?
Odmah sam izašla na balkon, raširila ruke i rekla sebi: "Ovo je bio ružan san, ali zato preda mnom je jedan predivan dan!"
I tako je i bilo... Svanulo je već pre nekoliko sati...
Trkom izlazim napolje na naš prelepi kej, toplo obučena, gledam tu Božanstvenu lepotu - savršenstvo prirode!
Prelepog li jutra u mojim očima...
Gledam drveće svo u belo obučeno. Zima ga pokrila da se ne prehladi, a inje na grančicama daje neku posebnu čaroliju. Kako vetar dune, pada sa grana u onim najsitnijim snežnim kristalnim oblicima i miluje mi lice. Sneg škripi pod nogama i cakli se na suncu.
Šetam, gledam Dunav...Prvo mi je delovao nekako mračan, isprepletan svim mogućim nijansama sive boje. Tako dubok, sa uznemirenim talasima koji kao da nisu znali na koju će stranu. Sudaraju se međusobno i prave veliku buku i nemir u duši. Gotovo da gutaju sve sto se nađe na njima i nose duboko, duboko na dno u nepovrat.
Vetar me posipa oštricama svojim po licu i tera me kući, ja mu se suprostavljam, idem dalje i sve što korak po korak pružam napred, sve je blaži, nežniji, popušta. Zna da gubi bitku i počinje da mi miluje lice toplijim vazdušnim talasima.
Odjednom kako sam zastala, sunce je postalo jače i svojom celoviteljskom moći dao je neku sasvim drugačiju boju Dunavu.
Talasi se smiriše i postadoše tihi, lagani, u nitima se preplitaše jedan preko drugog, a galebovi počeše da sleću na njih i uživaju. Koliko ih samo ima...
Pa oni zaista uživaju na ovom prelepom zimskom suncu, jutru - isto kao i ja...
Kako neki ljudi nemaju oči da primete, vide čari prirode, da zastanu i osete ih, bar na tren? Zapitah se...
Sa druge strane keja - obala sva u zamaglici, jedva vidljiva, ali je sunčevi zraci polako otkrivaju, deo po deo. Drveće je kao iz bajke. Zove me da pređem obalu i dodjem tamo. Iz blizine vidim, osetim tu čar.
Kako vreme prolazi, kej je sve više i više pun šetača...
Posmatram starijeg coveka, brzo hoda. Znam, to je jako zdravo, čak zdravije i od trčanja. To ja često radim, ali kod starijih ljudi to je nezaobilazna tema. Mnogi su bolesni, pa MORAJU izaći napolje, ubrzati svoj hod kako bi produžili svoj život. Borba!
Eno i dečice. Već su obukli svoja zimska odelca, ponela svu svoju zimsku opremu za igranje i smeju se, raduju blagodetima koje im je zima donela.
Tog momenta se setih sebe kada sam bila mala...Neverovatno koliko je to doba prelepo. Bez briga, razmišljanja i svih onih ružnih stvari koje čine našu svakodnevnicu, naš život.
Često bi i mi trebali da pobegnemo od tih stvari koje nas i udaljavaju od mogućnosti da sagledamo život dečijim očima, da se opustimo i radujemo tim malim, sitnim, ali po nas jako bitnim stvarima koje nam život bezuslovno pruža.
Šetalište je već puno... Posmatram sve te ljude. Izašli su da uživaju u prelepom sunčanom zimskom jutru, da ga pozdrave. Oni cene te prave životne vrednosti.
Za nekoliko sati, sunca će nestati, a onaj koji nije doživeo što smo i mi, neće imati čega da se seća. Tih momenata koje sam proživela i koji će mi ostati u sećanju.

Svako ko uživa u blagodetima prirode, života i zna da ih iskoristi na najbolji mogući način - živi život punim plućima!

Polako napuštam šetalište puna energije koju mi je ovo predivno, čarobno jutro dalo! Hvala mu!

Dragi čitaoče, zastani, često zastani kada žuriš nekud. Osvrni se oko sebe i sagledaj prirodu, oseti je - daće ti snagu, obliti neverovatno pozitivnom energijom.
Naslikaj svaki svoj dan prelepim bojama...

Нема коментара:

Постави коментар