субота, 20. децембар 2014.

Kroz greške se ponajviše i razvijamo



Radost je naš unutrašnji sistem vođenja. Naša lična unutrašnja povratna informacija. Ako smo uzbuđeni, srećni i radosni, tada postoji velika verovatnoća da smo na pravom putu i da živimo u skladu sa svojom ličnom istinom. Ako osećamo tugu ili nezadovoljstvo - tada verovatno nije tako.
Kada smo u stanju radosti ili sreće, pravilno i postupamo. Treba uvek prvo obratiti pažnju na to kako se osećamo i da nam kompas uvek pokazuje prema radosti. Naša je sreća u svakom trenutku ključ za privlačenje još veće sreće u budućnosti.

Osim tih unutrašnjih povratnih informacija, mi neprestano primamo spoljne povratne informacije. One dolaze u mnoštvu oblika. Sastoje se od suptilnih i malo konkretnijih signala koje dobijamo od drugih ljudi, situacija i događaja u svom životu.

Svakako ste doživeli trenutak kad Vam se učini da se sve poklapa, da Vam sve dolazi lako i bez napora. Osećate da u svojim postupcima i poduhvatima imate potporu.
To su spoljne povratne informacije koje nam govore da smo na pravom putu.
Suprotno tome, postoje razdoblja kad se svuda susrećemo sa otporom i kao da ništa ne ide kako treba, koliko god se trudili. Tako nam svemir pruža spoljne povratne informacije da bi nas zaštitio i dao nam do znanja da smo skrenuli sa pravog puta.

Plivamo uzvodno i borimo se protiv struje. Ti tzv. sistemi unutrašnjih i spoljnih povratnih informacija pokazuju nam kada smo na pravom, a kad na pogrešnom putu. Jednostavno, treba samo obraćati pažnju na ono što nam govore. Ako im to dopustimo - uvek će nas voditi.
Svakako, u životu će nam ponekad dolaziti trenuci tuge, bola i patnje. To je prirodna plima i oseka života, a kad ne bi bilo tuge, ne bismo znali ceniti radost.
Kad ne bi bilo tame, ne bismo znali ceniti svetlost.
Bolna razdoblja često su prilike za emocionalni i duhovni razvoj. Mogu nam pružiti itekako potreban smisleni okvir i pomoći nam pružajući nam mogućnost suprotstavljanja i poređenja kako bismo prepoznali i cenili mnoštvo blagoslova u svom životu.

Razumljivo je da je teže zadržati pozitivne misli i osećaje kad se suočavamo sa patnjom i tamom. Treba samo biti svestan da SVI mi imamo mogućnost izbora u pogledu toga kako ćemo reagovati na neku situaciju ili je doživeti.

U našem životu zapravo nema "dobrih" ili "loših" događaja. Mi samo gajimo unapred određene ideje i opažanja o nekim stvarima zbog kojih one i postaju "dobre" ili "loše".
SVE što nam se događa u životu pruža nam mogućnost svojevrsnog rasta.

SVAKI naizgled negativan događaj ujedno može postati temelj nečeg prekrasnog i korisnog.
:-)










среда, 3. децембар 2014.

Istrajnost je ključ uspeha

Postoji zamka u koju je veoma lako upasti i ako se uhvatite u nju, izgubićete mnoge dobre prilike u životu...
Zamka je u tome što većina onih koji nisu uspeli posmatraju vrlo uspešne ljude i pretpostavljaju da su oni imali sreće.
Umisle da oni dobiju odlične ideje odmah i nikada nemaju problema u postizanju njihovih ciljeva.
Takav utisak se pojačava i stalno medijskim prikazivanjem uspešnih ljudi koji vode potpuno savršene živote. Ali kada se bolje razmisli, dolazi se do zaključka da su sve to iluzije koje pojedinac sam sebi stvara i uveličava.
Jednostavna istina je da većina uspešnih ljudi nije postala uspešna zato što nisu imali problema, već zato što nisu dozvolili da ih oni zaustave. Oni su istrajni kada se suoče sa problemima.

Ako spadate u 1. grupu ljudi, sledeći put kada pokušavate da ostvarite nešto uzbudljivo, nemojte da odustanete kada nešto ne ide kako treba. Očekujte da se pojave problemi. Što više izazova ima u Vašim životima i što je Vaša ambicija veća, to je više verovatno da ćete da naiđete na probleme u njihovom ostvarivanju. Ukoliko znate da će nešto da krene naopako, manje je verovatno da ćete da odustanete kada se pojave teškoće.
Činjenicu da se suočavate sa teškoćama posmatrajte kao znak da napredujete. Problemi će da se pojave samo zato što ste ostvarili izvestan napredak. Kada se ovo desi, nemojte da se mrštite, nervirate. Umesto toga, nasmešite se u sebi i pomislite : "O, pa ja zaista uspevam jer nailazim na ove ključne probleme“. Rešite ih, jedan po jedan i VI ćete da postignete ono što želite.

Uistinu, postoji samo mali broj problema koje je zaista nemoguće prevazići. Obično postoji rešenje za svaku situaciju ili mogućnost da se ona zaobiđe. Biće potrebno malo razmišljanja i truda da se ono pronađe, ali Vi ćete da se osećate odlično kada ga na kraju pronađete. Na kraju krajeva, ako bi ono što želite da uradite bilo lako, to ne bi ni bilo neko postignuće. Istrajnost u prevazilaženju problema je ono što postignućima daje ogromnu vrednost.
Postoji veliki broj načina rešavanja problema i svaka problematična situacija ima svoje sopstveno rešenje.

Neki problemi mogu da se izbegnu ako se  jednostavno promisli pre nego što se uradi nešto. Kada se želi uraditi nešto sa puno izazova, treba porazmisliti šta je najverovatniji problem koji može da se pojavi. Ukoliko se učini to, dobija se saznanje da mnogi problemi mogu da se izbegnu na samom početku.

Neke probleme mi sami izazivamo...
Stoga, treba se često zapitati da li se zaista radi ono što je potrebno? Da li se koristi pomoć odgovarajućih ljudi koji mogu pomoći?
Ukoliko Vam je potrebna pomoć, tražite je! Ukoliko radite sa drugim ljudima, da li oni zaista razumeju šta Vi želite da postignete? Samo Vi znate šta se odvija u Vašoj glavi ukoliko ne odvojite vreme da to jasno predstavite drugima. Da li ste paranoični i previše preispitujete ono što pokušavate da uradite i izmišljate probleme koji u stvari ne postoje? Veoma je lako izmisliti probleme koji u stvari ne postoje!

Čak i kada se primenjuju prethodno navedeni principi-problemi će da se pojave. Kada se to desi, treba odmah uvideti kakav je problem u pitanju. Promisliti o njemu, razbiti u manje i rešavati ih postepeno, korak po korak.
Uspeh kao što i samo znate se ne sastoji u izbegavanju problema. On se sastoju u istrajnosti i prevazilaženju teškoća. Ako se zaista želi učiti od najuspešnijih ljudi, a ne zavidno sanjariti o njihovom uspehu,  treba nastojati da se sazna o njihovim problemima sa kojima su se suočavali na svom putu i na koje načine su ih prevazišli. Time se mnogo više nauči nego ako čitate o njihovim uspesima i o tome kako su njihovi životi savršeni jer NISU.
Da skratim...
Za istrajnost je potrebna vežba. Sve nas s vremena na vreme obeshrabruju problemi. Ali što se sa više problema suočavamo, više ih i prevazilazimo. Što više problema budemo rešili, svaki novi će biti neuporedivo lakši za rešavanje, i što je najbitnije-oduzeće nam mali deo našeg vremena koje je dragoceno.
Svaki nov problem biće samo izazov za nas jer ćemo po njegovom nastanku zbog naše obučenosti da ga rešimo u što kraćem roku dati mogućnost da sa puno samopouzdanja idemo napred i ostvarujemo nove pobede.















                   

                       

 













Motivacija i energija

Da li ste ikada nešto stvarno želeli da uradite, ali jednostavo niste bili dovoljno motivisani da bi to uradili?

Ovo je za mene uvek broj jedan među razlozima za nepreduzimanje akcije, a sigurna sam da je verovatno tako i kod Vas.
Ako niste motivisani, jednostavno nemate energije ili poleta da uradite ono što treba da uradite.
A energija?
Ona dolazi u talasima.
Kao što svaki talas ima vrhunac, on ima i opadanje. 
Ponekad je naš nivo motivacije poput rušećeg cunamija, a ponekad ima miran tok. 
Ovo su prirodni ritmovi i važno je slediti ove ritmove, jer ako to ne radimo, bićemo potpuno iscrpljeni.
  • Dešava se i to da nismo uzbuđeni pre započinjanja akcije, ali uzbuđenost u velikoj meri osetimo posle završetka. Uzmimo za primer vežbanje. Mnogi ljudi se užasavaju kada trebaju započeti da se bave fizičkom aktivnošću. Oni prethodno nisu motivisani, barem ne dovoljno da probiju mentalni otpor ka poslu koji će da se uradi. No, oni se osećaju odlično kada završe sa vežbanjem. Stoga, ponekad ne možemo da se oslonimo na prethodnu visoku motivisanost, ponekad moramo da se oslonimo na motivisanost koja sledi posle.
Da li to znači da motivacija nije važna?
Ne, ona je i dalje važna i igra važnu ulogu. Ali previše često, lako se desi da se uhvatimo u zamku očekivanja da budemo frenetično uzbuđeni u vezi nečega pre nego što to i uradimo.

Nećemo uvek imati taj potpuni entuzijazam. I to je u redu,
Da li se voda uznemiri kada naiđe na udubljenje u zemlji? Ne.
      Ona je potpuno zadovoljna svojim stanjem prihvatanja tih okolnosti.
      Kada dođe do vrha uzbrdice, ona ne brine o tome što sada mora da se kreće brže i da ubrza ritam.
      Ona jednostavno teče nizbrdo.
      Primer načina na koji teče voda ukazuje na to da trebamo slediti naše prirodne ritmove.

      Razlog zbog kog sam uopšte počela da posmatram ovaj drugačiji način za dostizanje mojih ciljeva je bio što tipični motivacioni saveti kod mene nisu uvek uspevali. Ponekad bi vizualizacija uspeha bila jako motivišuća, a ponekad bi jednostavno potonula i tupim udarom dotakla dno.
      Tek kada sam sebi dozvolila da se prepustim-uspeh je počeo da dolazi lakše, brže.

      Ovo može na prvi pogled da izgleda teško, ali to je pitanje poverenja. Morate da verujete Vašem izvornom JA da bi Vas ono vodilo kada je vreme za akciju i kada je vreme da naprosto „budete“.
      • Mnogi od nas nemaju tendenciju da preispituju valjanost svoje intuicije. Većina nas daje prednost svom racionalnom umu i njegovoj sigurnoj i logičnoj metodi objašnjavanja. Međutim, naš intuitivni um vredi isto toliko. Kao što je Ajnštajn jednom rekao: "Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je verni sluga. Stvorili smo društvo koje ceni slugu, a zaboravilo je dar".
      Stoga, naučite da cenite Vaš intuitivni dar kroz vežbu da sebi postavljate pitanja i slušate odgovore koje sami sebi dajete, a da ne pokušavate logički da izvedete odgovor.
      Stoga, naučite da cenite Vaš intuitivni dar kroz vežbu da sebi postavljate pitanja i slušate odgovore koje sami sebi dajete, ne pokušavajući logički da izvedete odgovor.
      • Ponekad se toliko uhvatimo u zamku vezivanja za postizanje naših ciljeva da zaboravimo da osluškujemo ono što stvarno želimo. Umesto da postavljamo ciljeve kao sredstvo za ispunjenje naših želja, mi postajemo njihovi robovi. Kada god osetite da Vas Vaš cilj vuče na dole, postavite sebi pitanje: "Šta JA zaista želim?“ i sa mirom slušajte odgovor koji primite.
      Kada neko čeka da krene u akciju tek kada bude neverovatno motivisan-stavlja na sebe ogroman pritisak. Bolje je popustiti napetost dozvoljavajući sebi da budemo sasvim malo motivisani ili da čak zaziremo od zadatka. Ako dozvolimo sebi ovakvo stanje, time sebi olakšavamo da to prevaziđemo jer se više ne odupiremo. Kada se odupiremo stanju u kom se nalazimo, mi ga samo produžavamo.
      • Kod svih nas postoje periodi kada smo kreativniji ili imamo više energije. Isto tako i periodi kada želimo da se odmaramo i obnovimo energiju. Kod nekih od nas, ove plime i oseke mogu da se dešavaju u određenim delovima dana, kod drugih, one se pojavljuju potpuno proizvoljno. Poenta je da se obrati pažnja i da se iskoriste svi prilive energije. Radeći mnogo u periodu kada smo puni energije i dozvoljavajući sebi da se opustimo kada nastupi period mirovanja-mi sebe poštujemo i cenimo. Više postižemo  kada sledimo naše prirodne ritmove nego kada pokušavamo da se forsiramo.
      Postoji vreme za produktivnost i vreme za odmor. Isto kao što i u prirodi postoji vreme za aktivnost i novi život u proleće, a postoji vreme za odmor i povlačenje u sebe tokom zime.
      Isto kao što i priroda zna da je njen neprekidni rast neodrživ, mi moramo da shvatimo da očekivanje da budemo neprestano produktivni vodi iscrpljivanju i manjoj produktivnosti!
      Stoga, vreme je da počnemo da slušamo naša tela, da što više sledimo način rada na koji funkcioniše priroda. Time ćemo inteligentnije, zdravije živeti i naravno, pored svega biti produktivniji, puniji energije, a time i uspešniji.
      :-)                     
                                     















                   












        петак, 28. новембар 2014.

        Geniji se NE rađaju - Oni se STVARAJU!


        Knjige poput “Proklestsva Leonarda Da Vinčija” odlično rezimiraju problem našeg vremena - svako ko nastoji da postane univerzalni genije neminovno će propasti.

        U današnje vreme, za razliku od Da Vinčijevog vremena, toliko je konkurencije na svakom polju, da možemo biti uspešni samo ako se posvetimo jednoj oblasti. Svako ko želi da postane profesionalni biznismen, “Otac Godine”, violinista zapamćen u istoriji, jednom rođeni poznavalac umetnosti i profesionalni veb programer u isto vreme, moraće da dobro preispita svoje prioritete ili se pomiri sa tim da će biti mediokritet u ovim oblastima. Uostalom, retkost je da genije bude svestran...

        Geniji poput Mocarta, Getea i Pikasa nisu poznati širom sveta samo zato što su imali talenta: oni su jednostavno imali sreće da se rode sa određenom količinom talenta, kojeg su onda kultivisali ogromnim radom i posvećenošću.
        Svako ko želi da se ugleda na genije treba da u obzir uzme činjenicu da ni Mocart ni Ajnštajn nisu menjali svoju profesiju svakih par godina. Jedan od razloga zašto je Stiv Džobs bio toliko uspešan jeste da je on svu svoju energiju uložio u jedan pravac i u tom procesu je žrtvovao mogućnost da bude proglašen za najvećeg zavodnika svih vremena.
        Svakako da i ovakav put ima puno rupa i zaobilaznica, ali samo ljudi koji su spremni da eksperimentišu bez straha od neuspeha i prihvataju neuspeh kao sastavni deo uspeha mogu da ostvare velika dela!

        Pre više od 100 godina, Napoleon Hil se pitao da li se uspeh izuzetnih ličnosti može objasniti formulom.
        Da li su svi koristili istu pastu za zube?
        Da li su svi spavali u isto vreme?
        Napoleonov odgovor, koji je on koristio kao osnovu svoje knjige “Misli i obogati se”, bio je daleko više rudimentaran: za njega, uspeh i bogatstvo su bili posledica jasnog cilja i goruće želje da se taj cilj ostvari.
        To potvrđuje ono što smo već zaključili od Mocarta, Ajnštajna i Džobsa - svi oni su naporno radili i bili spremni da prihvate greške i neuspehe.

        Čak i posle više od 10.000 propalih eksperimenata, Tomas Edison nije bio obeshrabren od postizanja svog cilja izmišljanja električnog izvora svetlosti. On je bio vođen željom da svoj san pretvori u stvarnost. Nakon godina napornog rada, konačno je uspeo da pronađe sijalicu.

        Ali sve ovo otvara novo pitanje: ako je put do uspeha tako očigledan, zašto na svetu postoji tako malo uspešnih ljudi?
        Ljudi su opsednuti ostavljanjem svih opcija otvorenim, čak i kada ih to ubija na duže staze.
        Mi ljudi činimo sve kako bi što više opcija ostavili otvorenim: u našem obrazovanju, karijeri, izboru romantičnog partnera.
        Neki će reći da u neizvesnom svetu poput današnjeg valja držati opcije otvorenim, ali ne-donošenje odluka takođe dolazi sa posledicama.
        Osoba koja se dvoumi između arhitekture i medicine ne može svim srcem slediti jedan od ta dva poziva, što će je na kraju učiniti osrednjim arhitektom ili doktorom.
        Što, zauzvrat, donosi novo pitanje- kako rešiti ovu dilemu?
        Iako bezbroj knjiga ima odgovor na ovo pitanje, u ovom trenutku ćemo se fokusirati na jedan klasik i jedan  bestseler.
        Knjiga Kovi Stivena: “7 navika jako uspešnih ljudi” je klasik u žanru saveta o produktivnosti.
        Poput Napoleona Hila, Kovi Stiven je istraživao šta to čini ljude koji su postigli neverovatna dostignuća drugačijim. On podstiče čitaoce da odrede prioritete i budu uravnoteženi. On tvrdi da, kako biste imali dovoljno vremena da postignete to što želite, morate da shvatite razliku između efektivnosti i efikasnosti:

        "Mnogi ljudi rade na besmislenim ciljevima. Oni jednostavno brinu o tome kako da budu efikasni, a ne efektivni. 
        Biti efikasan, odnosno postići što više za što kraće vreme, je besmisleno ukoliko ne znate zašto to radite. 
        Neraspoznavanje onoga što vam je zaista važno i Vaših ciljeva je poput penjanja na merdevine postavljene na pogrešnom zidu. 
        Da biste ovo izbegli, prvo morate da steknete jasnu predstavu o svojim dugoročnim ciljevima. 
        U tu svrhu, sebi možete postaviti sledeća pitanja: 
        Šta želim da ljudi pričaju o meni na mojoj sahrani? 
        Kao kakva osoba želim da ostanem upamćen? 
        Po čemu želim da ostanem upamćen?"


        Odgovaranje na ova pitanja (doduše pomalo morbidna) ne bi trebalo da bude suviše teško za ikoga ko želi da u praksi upotrebi filozofiju Lea Babuate - “Moć manjeg”.

        Za samo nekoliko godina, Babuata je postao guru produktivnog minimalizma. Babuata- jednom nesrećan, gojazan, okoreli pušač, “poznavalac svega i majstor ničega”- sada živi paradigmu minimalizma, vežba jogu, jede zdravo, piše i provodi vreme sa svojom porodicom.
        Njegov uspeh govori sam za sebe, i čini se kao da sreća bukvalno curi iz njega. Njegov savet zvuči jednostavno i uverljivo:
         "Život bez ograničenja je poput kupovine bez kreditnog limita. Jer, jedini način na koji možemo da završimo ono što je bitno jeste da se primoramo na budžet. Ukratko, budžetiranje nam pomaže da prestanemo da gubimo vreme i energiju na stvari koje nisu jako bitne. Svesno ograničavajući sebe, stvaramo prostor za važne stvari i oslobađamo se nevažnih. Na primer, ne preuzimajući nevažne projekte, dobijamo više vremena koje možemo provesti sa svojim najmilijima".

        Ukratko, nameće se činjenica da ljudi mogu biti istinski geniji ili postići uspeh SAMO AKO naporno rade i SVESNO biraju svoje prioritete.








                                              





        среда, 26. новембар 2014.

        Naš život = naše odluke

        Data nam je sloboda da se uputimo u bilo kom pravcu koji izaberemo, ali i pored mnoštva izbora u životu, neverovatno je kako se mnogi od nas nađu u situaciji koju nikada ne bismo izabrali...

        Uprkos slobodi da sami donesemo odluke, mnogi od nas padnu pod težinu uticaja očekivanja drugih ljudi, a kao rezultat toga žive život u kome ne uživaju.

        Možda mislite da ne pripadate ovoj grupi, ali razmislite zaista o tome...
        Šta ste studirali? Koju karijeru ste izabrali? Gde živite? Koji tip automobila vozite? Na koji način trošite novac?
        Ako stvarno razmislite, kladim se da su na barem nekoliko ovih odluka uticala očekivanja onih koji Vas okružuju.
        To mogu da budu Vaši prijatelji, porodica, saradnici ili čak društvo u širem smislu.
        O kome god da se radi, verovatno da slušate njihova mišljenja i pokušavate da živite tako da ispunite njihova očekivanja više nego svoja.
        Prijatelji, porodica i drugi uticajni ljudi u našem životu obično na umu imaju najbolje namere, ali oni donose njihov sopstveni set vrednosti, verovanja i predrasuda na scenu. Ono što oni misle da je najbolje za nas, nije nužno ono što je zaista najbolje za nas.
        Istina je da samo MI znamo šta je potrebno da radimo da bismo bili srećni.

        Ja verujem da je najveći korak koji svi mi možemo da preduzmemo u cilju življenja najboljeg života da prestanemo da tražimo dozvolu. Ipak, nije uvek lako da se to uradi.
        Ponašanje vezano za traženje dozvole od drugih se ukorenjuje u nas od ranog detinjstva.
        U detinjstvu nas uče da je potrebno da tražimo dozvolu od nekog drugog da bismo uradili izvesne stvari. Kod dece je ovo u redu, ali kako odrastamo mnogi od nas zadržavaju taj obrazac ponašanja i to nam čini više štete nego koristi.
        Kada donosimo velike odluke koje menjaju život, mnogi od nas još uvek traže dozvolu od nekog drugog. Međutim, jedina osoba od koje u stvari treba da tražite dozvolu smo MI SAMI.
        Ako ste razmišljali o promeni karijere i mislite o tome koje časove da uzmete na Vašem lokalnom državnom univerzitetu, onda napravite prvi korak i upišite se.
        Ako ste sanjali o tome da putujete na neka nova mesta, nemojte da tražite potvrdu od Vaših kolega sa posla ili od Vaših negativnih prijatelja. Jednostavno rezervišite Vaše putovanje.

        Istina je da i pored svih njihovih dobrih saveta, drugi ljudi ne treba da žive naš život svaki dan!

        Jedina osoba koja zaista treba da živi sa našim životnim odlukama svaki dan smo MI sami jer kada počnemo da slušamo svoj sopstveni glas i preduzimamo korake koji nas usrećuju, naš život počinje da se menja na bolje.
        To ne mora nužno da bude brza transformacija, ali ona je stvarna, gde nas svaka odluka koju napravimo, a koju vode naša vlastita osećanja sve više približava življenju najboljeg života koji možemo.

        Ukoliko živite život vezan za očekivanja drugih ljudi, moj savet Vam je da počnete da preuzimate kontrolu dajući sebi dozvolu da učinite velike stvari koje unose svetlost u Vaš život.

        Može da Vas prijatno iznenadi gde će vas to odvesti.
        ;-)

                                                  












        понедељак, 17. новембар 2014.

        Fatalna ljubav

        Izraz fatalna ljubav povezuje sudbinu i ljubav, označujući sudbinsku ljubav.
        Latinska reč fatum znači sudbina.
        Koncept sudbine je takav da je Bog ili neka viša sila osudila nekoga da mu život teče nekim tačno određenim tokom.
        Oni koji veruju u sudbinu misle da ljudi svoj život ne mogu bitno da promene, već da treba da se pasivno prepuste višim silama koje njima upravljaju.
        U ljubavi i zaljubljenosti treba da se pomire sa tim da im je određeni partner „suđen”.
        Kada neko izjavi da mu je određeni partner fatalan, on tvrdi da je od njega zavisan, da ne može slobodno da izabere da ostane ili da ode.
        Zato je fatalna ljubav drugi izraz za zavisnost od datog odnosa.

        To može da bude razlog što se fatalnost povezuje sa negativnim značenjem.
        Ljudi koji su zadovoljni svojim partnerom ne kažu da je on fatalan, već da su našli čoveka ili ženu svog života.
        Izraz fatalno ima još jedno značenje, kao u izrazu fatalna bolest, dakle nešto što donosi neizbežno propadanje i smrt.
        Nekada se za neku veoma lepu i harizmatičnu ženu kaže da je fatalna – femme fatale – opasna žena u koju se muškarci slepo zaljubljuju i postaju toliko opčinjeni da ne mogu da se odbrane od toga da ih ona iskoristi do kraja, da ih „upropasti” i odbaci.

        Mnogi psiholozi po pravilu ne veruju u koncept sudbine, već smatraju da je čovek „kovač vlastite sreće”.
        To znači da smo svi mi odrasli slobodni u činjenju vlastitih životnih izbora i zbog toga sami odgovorni za njihove posledice.
        U većini slučajeva možemo da utičemo na objektivne životne okolnosti ili da odemo iz okruženja koje nam je neprihvatljivo.
        A kada su okolnosti zaista nepromenljive možemo da izaberemo stav koji ćemo prema njima da zauzmemo.

        Ako neko trpi odnos koji mu je neprihvatljiv, jer ga doživljava kao sudbinski, on se SAM odriče svoje slobode i prebacuje vlastitu odgovornost na nekakvu sudbinu.
        Slično, odgovornost može da prebaci na „fatalnog” partnera, kao u slučaju fatalne žene ili velikog zavodnika.
        Dok se ranije odgovornost za nečije propadanje u ljubavi prebacivala na zavodnicu ili zavodnika koji je nekoga opčinio svojim tajanstvenim moćima, danas znamo da je odgovornost UVEK na osobi koja se zaljubila i koja dozvoljava da ostane zavedena.

        Ono što je zaista fatalno je fatalizam, verovanje u fatalnost, u fatalnu ljubav!

        Osoba koja je zavisna pogrešno misli da ne može da živi bez datog partnera, da je raskid kraj života.
        Ona, ma koliko bila nezadovoljna odnosom, ostaje u njemu, ili ako raskida, stalno mu se ponovo vraća.
        Ako je drugi ostavi, osoba može da počini ubistvo ili samoubistvo.

        Zato je dobro da na sudbinu gledamo kao nešto čime UPRAVLJAMO, a ne kao na nešto što trpimo.
        Naše misli = naša dela = naš dan, nedelja = mesec, godina = NAŠ ŽIVOT.





        On...

        Bio je moj nespokoj
        moja nada, moja čežnja
        čađ uzavrele krvi
        u mojim venama
        slana suza u oku
        što pasti se neda

        Bio je moje sve
        moje noći
        moji dani
        u mojim očima jedino spasenje
        u mojim mislima jedini strah
        moje odugovlačenje

        Dani sekundama prolaziše
        oči ga moje zavoleše,
        a ne opaziše
        da ustvari beše samo jad
        da nisam, ne znam kome
        sad svoje srce dat'

        Lomio mi dušu
        kao sekirom grane,
        a ja kao Godoa
        čekala vedrije dane

        Realnost je prevladala
        i sve tada nestade
        sva moja nadanja...

        Da znam i da kad je tu
        da ga nema...
        Da kada sija sunce
        u njemu sunca nema...
        Da gde god zakorači
        oblacima tamnim prekrije tlo...
        Da gde god pogleda
        saseče sve uzduž i popreko...


        Slike mojih nadanja
        ostadoše u njegovoj tami
        svetlost mi put obasja
        maštu o njegovom postojanju
        zauvek odstrani

        Da znam sad-gde sam
        Da znam sad-ko sam
        Da znam sad-kuda

        Da i dalje verujem
        da ljubav postoji
        da i dalje silno srcem želim
        da u potpunosti sebe dam
        da nekom drugom sreću stvorim


        Sećanje

        Volela sam ga
        baš sam ga volela
        i tražila za uzvrat
        istu ljubav u njegovim očima

        Voleo me je
        baš jako voleo
        ali nije uspeo
        da mi na tren
        samo na tren
        sa njim bude spokojno

        Slagala sam ga
        jednom slagala
        i bolelo me je
        u duši
        videlo se u mojim očima

        Živela sam
        svaki svoj dan
        za njega sam živela
        ali PRAVU ljubav
        NIKADA nisam doživela

        Pamtim ga
        pamtim u duši i u mislima,
        a u prošlosti mi sve ostaje
        sav nespokoj i tuga
        sva moja bol
        bol u mojim grudima

        четвртак, 12. јун 2014.

        Utešne reči

        Ne treba NIKAKO živeti svoj život sa mržnjom u srcu, jer time čovek više povređuje sebe nego ljude na koju je mržnju usmerio. Neke, mnoge ni neće povrediti. Svakako, sa mržnjom u srcu, duši, MISLIMA, čovek se može vrlo lako razboleti!!!
        Navući na sebe razne psihičke a i fizičke bolesti (ljudi puni mržnje su skloniji prehladama i jakim oboljenima, no oni koji žive život bez ikakvog osećanja gordosti).

        Opraštanje ne znači samo reći: “Ono što si učinio je ok, opraštam ti”.
        Opraštanje znači: “Neću dozvoliti da ono što si napravio zauvek naruši MOJU sreću”.
        U opraštanju leži odgovor...
        Opustiti se, pronaći mir, osloboditi se! 
        I zapamtiti da opraštanje nije samo za druge ljude. Ono važi i za nas. 
        Potrebno je oprostiti SEBI, nastaviti i pokušati bolje drugi put.
        Možemo voleti pogrešnu osobu i tugovati zbog loših stvari, ali bez obzira koliko nam loše ide, jedna stvar je sigurna - greške nam pomažu da pronađemo pravu osobu i prave stvari za nas. Svi mi pravimo greške, imamo svoje borbe i žalimo za nekim stvarima iz prošlosti. Ali nismo mi naše greške, mi nismo naše borbe, mi smo OVDE i SADA i imamo MOĆ oblikovati SVOJ dan i SVOJU budućnost. 
        Svaka stvar pa i ona najmanja, koja nam se dogodila u prošlosti nas je pripremala za trenutak koji tek treba doći. Neka taj trenutak bude sad!
        Život je prekratak da bismo ga provodili sa nekim ko isisava sreću iz nas. Ako nas neko želi u svom životu, napraviće prostora za nas. Ne trebamo se MI boriti za taj prostor. Nikada ne treba insistirati na nekome ko neprestano umanjuje na bilo koji način našu vrednost.
        Kao što i SVI DOBRO znamo, naši prijatelji nisu oni koji su uz nas samo kad smo mi u najboljem izdanju, već oni koji su uz nas kad nam je najteže.
        Jedan od najvećih izazova u životu je biti svoj u svetu koji nas pokušava napraviti poput svih ostalih!
        Uvek će neko biti lepši, pametniji, mlađi, ali oni nikada neće biti MI. 
        Nikako se ne treba menjati kako bi nas ljudi zavoleli. NE!!! 
        Treba UVEK biti svoj i PRAVI ljudi će nas voleti.
         
        Bez obzira koliko puno ili malo imali, SVAKI dan se treba buditi sa zahvalnošću. 
        Tamo negde, neko se očajnički bori za ono što mi uzimamo zdravo za gotovo. 
        Umesto da se razmišlja o onome što nam nedostaje, pokušati se setiti svega što imamo, a što drugima nedostaje.
        U životu nam dolaze razne stvari koje koje će nas naučiti određenim lekcijama. Ako neprestano mislimo da zaslužujemo bolje i više, onda nikada nećemo naučiti zašto je potrebno i rasti.
        Stoga, oprostimo drugima, živimo u svetlosti i istini, sa mirom u duši, toplinom u srcu i život će nam biti mnogo lepši i zdraviji. 



        уторак, 10. јун 2014.

        MOĆ UMA

        Ljudska biča se od ostalih živih bića razlikuju između ostalog što imaju sposobnost razmišljanja.

        Mi mislima možemo da se vratimo u prošlost i ponovo preživljavamo neke događaje, a možemo mislima da odemo u budućnost i zamišljamo ishode nekih nama važnih događaja.


        Svi mi neprestano zamišljamo nešto, ali uspešni i zadovoljni se od neuspešnih i nezadovoljnih ljudi razlikuju po tome kakve slike zamišljaju.

        Neko je sklon da zamišlja sve najgore moguće što može da se desi, i na taj način unapred sebi crpi dragocenu energiju i povećava verovatnoću da će do neprijatnosti zaista i doći i da se u datoj situaciji neće snaći.
        Unapred se priprema da doživi razočarenje, neuspeh, strah, tugu.
        Neki drugi ljudi, koje najčešće nazivamo optimistima, su skloni da zamišljaju pozitivne ishode događaja, sebe u najboljem izdanju i kako uspevaju da se snađu i izađu na kraj sa svim izazovima koji se nađu pred njima.

        Pre bilo kakvog ishoda koji nam sledi, vrlo je bitan dobar mentalni trening!
        To nam kazuje koliko je važan mentalni aspekt bilo koje aktivnosti i koliko je moćna priprema u vidu zamišljanja željenog ishoda.

        Da skratim...
        SAMO OD NAS SAMIH zavisi da li ćemo moć uma koristiti da sebi život olakšamo ili zakomplikujemo.




        Svetlost naših dana

        Život je najveći i najlepši dar poklonjen čoveku.
        On je ponekad surov i nemilosrdan, preliven mrakom zlobe, ali mi ne smemo da dozvolimo da to zauvek ugasi veselo sunce u našem danu.
        Svi tragamo za lepšim nebom, za boljim ljudima.
        Ako toga ipak nema, ako je sve to samo iluzija - neka nam niko ne kaže...
        Neka ćuti i pusti nas da tragamo, da se nadamo i da ta nada nikad ne umre jer šta bi smo bez nje? Kako bi smo dalje posmatrali život, okolnosti i ljude oko nas? Bili bi zatrovani negativnošću, nepoverenjem. Tako se JAKO teško živi jer to je život u tami.

        Ja sam oduvek bila ostala sanjar, jer volim da sanjam, da se hranim prelepim mislima koje ne gase sunce i koje me navode na smeh.
        Oblikujem sama svoj život, jer na to imam sva prava.
        To je najodgovorniji posao koji je zadat svakom čoveku.
        Ja sam kao putnik koji ne zna gde su početak i kraj njegovog puta. Zato idem napred i ne stajem.
        Stajati na životnom putu može biti opasno, jer problemi uvek vrebaju nas, putnike u mraku ovog društva.
        Zato ja ostajem na suncu, na sigurnom putu.
        Živim svaki dan punim plućima i čuvam svaki trenutak u sećanju.
        Znam da je moj život najvrednija strvar koju imam.
        Zato ulepšavam vreme smehom i uživam.

        Kakve su nam misli izjutra - takav će nam biti i dan. Sve zaista zavisi samo od nas. Da li ćemo dozvoliti da iko utiče na naše raspolloženje ili ne.
        Ja ne dozvoljavam.
        Kako srcem pogledam rađanje novog dana, kako mi misli izjutra odmah budu pozitivne, tako mi je i život stoga lepši i lakši.
        Nema potrebe za gunđanjem, niti bilo kakvim opterećivanjem.
        Zaista nema...

        I jedan mali savet:
        Ukoliko ste trenutno u nekim problema, te su Vam misli ispunjene brigama, kako rešavate taj problem, često se relaksirajte i radite ono što Vas čini srećnim.
        Zaista, nijedan problem nije toliko velik da se ne može rešiti. Mi smo ti koji ga/ih preuveličamo putem svojih misli.
        Pozitivno razmišljajte o svemu, kako o sadašnjosti, tako i budućnosti jer putem svojih misli krojimo sami svoj život.

        Stoga i dalje mislim da je u životu najbitnije da veselo pozdravimo SVAKI izlazak sunca jednim radosnim usklikom: "Dobro jutro" i da to isto ISKRENO poželimo drugima.
        :-)








        понедељак, 26. мај 2014.

        Real, TRUE Love...


        Real, TRUE love is the ONE that kills all the old love, all the memories from the past.

        When I met him, at first sight, I felt - he's the one.
        Look in his eyes was so deep that I felt something strong...
        I did not want to tell him...
        Why?
        Many people, from my past were superficial, the most of - men.
        They are in my past because of that.
        I do not need them in my life. They do not exist for me anymore.

        After several days of togetherness I read ALL about him, from his eyes, from his hugs...
        He did not have to tell me anything.

        Now he does not hide his view and everything he says to me, but sometimes it happens that he does not want to speak, because he thinks he will tires me with his problems - so I ask him and I hug him.

        TRUE  love at the first sight does not exist, although there is a connection, the secret of relationship between man and woman which connect them and leads to TRUE love.

        Every passing day with him is more interesting than the last.
        Kisses from each of its bloom.
        I see myself in his eyes and I see our future forever...

        If you are alone - do not look for love. It will encounter when you least expect it.
        If you are in love - treasure every moment with person next to you.

        Truth is that we feel the real value of what we had just when we lose it...Sense opens our eyes. We see everything clearly.

        So...respect that you have by your side.

         **Love**
        **Amore**
         **Amor**
         ♥♥♥♥♥♥♥♥




        
         

        ♥*****♥For Someone Special♥*****♥


        A tender light caresses my hair, spring brings to us the most beautiful loving days...

        What happened yesterday, what tomorrow will bring, we DO NOT care because we are together.
        So...
        Let's take the most beautiful colours, colours of spring and paint with boundless and veritable love ALL our days of togetherness.

        ....'Cause you and I, we've born just for us :-)
        @->---



        уторак, 29. април 2014.

        Ko sam JA

        Ponekad se uvučem u odaje svoje duše i razmišljam duboko, duboko...
        Tada isključim sva čula i blagoslovena sam time što sam zdrava!
        Drugo ime mi je Dobrota. Drago mi je što sam takva. Ne menjam se!

        Ruke su mi skoro uvek tople. Pogled ponekad oštar, ali takav je upućen SAMO onima koji to i zasluže.
        Kada se pozdravljam sa nekim, verovatno prvo što i primete su: toplina, srdačnost, mio pogled, iskrenost iz očiju.
        Svakako, utisak nakon upoznavanja ume da me zavara. Može i da potraje jer ako jaka ljubav prevlada nakon poznanstva, razum nestaje, ali ispliva na površinu kad-tad. Gde ljubav postoji - tu nema mesta razumu. Razum, ljubav - totalne suprotnosti.

        Mnogi koji me poznaju, zapravo me uopšte ne znaju. Otvaram se samo retkima. Bili to pogrešni ili pravi ljudi, nije bitno, JA sam ih izabrala!
        Pojedini su pokušali na taj način da manipulišu samnom. Nisu uspeli. Te sam oterala sama ili su sami i otišli jer su uvideli sa kakvom osobom imaju posla i kakve su posledice njihovog ponašanja.

        Strah je bio u meni samo kad sam bila mlađa. Tada sam se najviše plašila neispunjenog obećanja meni drage osobe, smrti. Sada se ničeg, nikog ne plašim. Zašto bih?
        Osobe koje se plaše nečega, razmišljaju i o tome, a time to i privlače. One koje stalno strahuju od nečega - obole.
        Primer:
        Pas laje na Vas. Ako mu pokažete da ga se plašite, osetiće to i bićete mu meta za napad. Ako ne - prestaće ili će dalje lajati, ali Vas neće napasti.

        UVEK govorim ono što mislim. Zašto? Ne volim laž niti da vrtim ljude oko malog prsta. Neka znaju na čemu su. Odmah!
        No, većina ljudi prećuti istinu, a znamo da je to isto kao da su izgovorili laž.
        Kažeš šta osećaš i imaš mir u duši. Vrlo jednostavno, a prava blagodet.
        No, ako se neko ne slaže samnom, a znam da je sklon svađi, ne ulazim u debatu sa tom osobom.
        Ima svoje mišljenje, svoj stav. Ja to poštujem. Stoga neka ona poštuje i moje stavove, mišljenja ili joj više ne pridajem važnost. Time mi samo ukazuje da je svađalica, ne zna šta znači imati kompromis, ne zna razumeti i egoistična je.
        Ljudi koji su skloni lažima, postaju patološki lažovi i na kraju ni sami ne razlikuju istinu od laži. To je bolest.

        Volim da posmatram ljude. Njihove pokrete, način govora, ponašanje itd.
        No, nisam samo pasivni posmatrač koji lovi greške i udara recke. I sama ih pravim, ali sama ih ispravljam - UVEK!
        Zašto? Kako bih bila bolji čovek.
        Ne takmičim se sa drugima. Nikada ni nisam. Gledam na sebe, svoj rad i takmičim se sa samom sobom. Ne zagledam šta se zbiva iza "tuđih vrata". Gledam na SVOJ život i one koji su u njemu, kojima sam DOPUSTILA da budu deo mog života.

        Sitnice me raspamećuju. Oduševljavam se kao dete na male, iskrene znake pažnje. Iste, STALNO pružam.
        Svima, sa malom razlikom naravno, jer nisam sa svim ljudima u istom odnosu, što je i normalno...Ako sve ljude voliš, ako te svi vole, tu nešto ne štima.

        Ja skoro sve okrenem na smeh. Tačnije, na šalu. Pozitivna sam. Naiđe i tuga što je i normalno. Od krvi i mesa sam, no brzo me i prođe jer rešim taj problem koji me muči - odmah! Ako ne uspem da ga rešim jer mi je životom dat kao neuništiv - posmatram ga drugačije i ne pridajem mu važnost više.

        Ranije sam bila baš emotivna i neravnodušna gotovo ni na šta. Sada ne.
        Često sam i hladna prema nekim ljudima, pojavama zato što ne zaslužuju moje emocije, bespotrebno razbacivanje moje energije.
        Radujem se tuđoj sreći kao svojoj.
        Zaboli me kada nekog drugog, DOBRU osobu boli. Bukvalno kao da je to samo moja patnja. Tako se osećam.
        To je zato što sam iskrena. Da nisam, bila bih bez osećaja, a za mene bi to bilo ravno moždanoj smrti. Vegetirala bih kao biljka.

        Kada volim - dajem se potpuno. No, do ljubavi mi mnogo treba. Takođe isto toliko toj osobi da zasluži moju ljubav!
        Ali kada se to desi, ne umem polovično da volim. Nikako!
        Takođe, da varam voljenu osobu? Nikako!!!
        Jednom u životu, davno sam to uradila i MENE je bolelo. Nisam mogla noćima da spavam, da funkcionišem i rekla sam mu. Varanje ne vodi ničemu dobrom. Ko vara, vara prvo SEBE!

        Ne znam da koristim. To je za saprofite. Ja sam ipak evoluirala.
        Ja sam srećna kada svoju toplinu mogu da prenesem, da izmamim osmeh, i kada mogu da pomognem.

        Sve može da mi se pročita u očima jer sam iskrena, pa su oči ogledalo moje duše, mog trenutnog raspoloženja. Nikada pogled ne krijem. Zašto bih? Ne sramim se onoga ko sam i šta sam.

        Kao dete sam želela da budem glumica, kao i većina vas žena. Sada?
        Glumica NE želim da budem!
        No, za to škola više nije ni potrebna. Sve više i više glumaca oko nas. Osetim ih. Odmah udaljim od sebe!
        Nepostojani. Dno dna!
        Ima toliko mnogo njih koji vešto glume, lažu, varaju, pa tako i svojim očima.
        Najbolji primer za to - političari.

        I da za završim svoje misli u kratkim crtama ko sam JA, a istovetno i da pozdravim SVE ljude dobroga srca, koji nose čistotu u duši i cene prave vrednosti u životu.
        Za vas, uz vas sam bila, jesam, biću uvek tu! Većina to već i zna ;-)





          








        понедељак, 31. март 2014.

        Vaspitanje dece

        Predstaviću Vam neka svoja mišljenja, stavove o tome kako treba vaspitavati decu...

        Dok je dete malo, dok se igra, pratiti čime je najviše zaokupirano, šta ga to najviše interesuje. Takođe i u adoscelenciji, pubertetu, uvideti njegove talente i usmeravati ga ka njima. Da li je to pevanje, gluma, sviranje, pravljenje nekih projekata, crtanje, sport itd. Nebitno. Dakle, usmeriti ga ka tome jer to je dar koji je dobio od Boga. To je možda njegova buduća profesija. NIKADA ga ne sputavati u tome, a ponaročito u pubertetu ga NE usmeravati nekim drugim putem, putem kojim Vi niste krenuli ili jeste ali niste uspeli, pa želite da proživite taj uspeh kroz Vaše dete. Dete je individua, svoja ličnost. Ima Vaše gene, ali ima SVOJ život.

        Kada je dete nestašno, tu je batina. Batina je iz raja izašla. Amin! Ukoliko pustite Vaše dete da radi šta god mu padne na pamet, a Vi mu nežno govorite: " Nemoj tako sine" ne da Vas neće poslušati nego Vas neće ni poštovati, a takođe ni druge ljude. Neće znati da sagleda realno od nerealnog. Šta je dobro, a šta nije.
        Takođe, kako sam u prethodnom postu navela, prevelika strogoća takođe NIKAKO nije dobra po dete.
        I tu su katastrofalne posledice!

        Strogo paziti šta se priča u prisustvu deteta. Dete sve čuje, oseti.
        Svađa? Ako mora - van kuće neka bude.
        Zbog svih tih svađa, dete najviše pati.
        Bolje kvalitetan razvod nego loš brak...

        Najproblematičnije doba - pubertet.
        Tada uvek trebate otvoreno razgovarati sa svojim detetom.UVEK!
        Ako se nešto loše dogodi, a imate prijateljski odnos sa Vašim detetom (koga SAMI stvarate ili ne, kroz Vaše postupke prema njemu) otvoreno će Vam reći šta je loše uradilo. Smireno se postavite prema tome, dajte mu savet, i dajte mu do znanja da UVEK može i TREBA Vama da se obrati kad god zapadne u neku nepriliku ili ga nešto, neko povredi.
        Deca u tom periodu su u svojim mislima, drma ih pubertet. Neki su skloniji problemima, neki ne, ali svakako često mnoga zapadnu u loša društva. Tada pomno pratiti šta rade, pričati sa njima prijateljski.
        NIKAKO se postavljati kao inspektor.
        Razumeti ih.

        Živimo teškim u vremenima gde vrlo malo vremena imamo za ono najbitnije - za porodicu.
        Ipak, ona nam je najpreča...
        Odvojiti SVAKI dan za svoje dete.
        Pružati mu ljubav SVAKI DAN.
        Ne pružati ljubav deci SAMO putem materijalnih stvari, već im posvećivati potpunu pažnju.
        Dete, ma koliko godina imalo oseti kada je voljeno, a kada nije.

        Takođe, vrlo bitno! Ne udovoljavati svim prohtevima dece. Naučiti ih strpljenju. Da to nešto, npr. igračku  treba i da zasluže.
        Pokazati im koliko je teško zaraditi novac i učiti ih od malena da umeju da cene i poštuju novac.
        To se ponajviše odnosi kod dece nekih imućnih roditelja koji dosta greše, pa sve im na tacnu daju.
        Deca prolaze razrede sa svim peticama, a nula znanja, pa tako i na fax-u.
        To dete će naslediti bogatsvto, a možda i ne.
        Svakako, sa tim novcem ne može dugo živeti.
        Da se zaposli preko veze?
        I to će kratko trajati, jer ne ume da vodi, da radi. Nema znanje.

        To su moje misli, moji stavovi.

        Svaki roditelj zna šta je najbolje za njegovo dete, pa neka ga tako i vaspitava.





        понедељак, 24. март 2014.

        Ja - nepokolebljiva osoba

        Nikad nisam bezvoljna, nervozna ili izritirana kada mi je povređeno jedno od pet čula.
        Moj pogled je miran i staložen čak i kada me susretne tuđ, oštar i prodoran.
        Iznenadna neprijatnost ili događaj jedva da utiču na mene.
        Neprijatna buka, zvonjava, saobraćaj, rad nekog predmeta kod mene ne izazivaju nikakvo uzbuđenje.
        Izbegavam svaki suvišan trošak energije, svako nerviranje, a moja me mentalna ravnoteža obilato nagrađuje.
        Ništa me ne može potresti. Nikakav strašan prizor, nikakav strah.
        Mirno posmatram tragičnu scenu.
        Opasnost je izazov za moje sposobnosti.
        U prisustvu opasnosti samo mislim kako da se odbranim i pomognem onima kojima je pomoć neophodna.

        Treba težiti osobama kod kojih su hladnokrvnost, hrabrost, staloženost već proverene i potvrđene osobine.
        Predstava neustrašivosti ima isceliteljsku moć.

        Dete vaspitano pod režimom straha, pretnji i kazni, čvrsto je ubeđeno da nikada neće uspeti da pobegne osrednjosti. Celog života će oklevati zahvaljujući tome što su njegovi nervi dugo vremena držani u okovima, gubeći sposobnost da se opuste, potpuno odmore i uspostave ravnotežu.
        Posledice takvog vaspitanja su fatalne.
        Dirvil: "Osoba sklona brigama zamišlja niz situacija koje se neće ni stići dogoditi koliko ih je"

        Sugestija hrabrosti podstiče odvažnost. Pravilno, smelo i odlučno razmišljam. Slobodno sledim sopstveno nadahnuće i angažujem se na putu ličnog napora, žrtvujem realnim teškoćama i svu mentalnu snagu, probleme napadam odmah ne obazirući se na određene konvencije i običaje.

        Pozitivnim mislima se ne osvrćem na zlobne i sumnjive primedbe drugih. Ne dozvoljavam da mi navuku masku osobe kakvom bi oni želeli da budem.


        уторак, 4. март 2014.

        Zakon privlačenja

        Sličnosti se privlače!
        Svako od nas je magnet koji sve privlači u svoj život i dobro i loše.
        Privlačimo frekvencijom svojih misli, svojih osećanja i uverenja stvari koje su slične frekvencije.
        Zato je dobro da postanemo svesni svojih misli, ako već nismo. Da pažljivo biramo svoje misli.
        U tome nam pomažu naše emocije i mi ustvari treba da budemo svesniji kako se osećamo.
        Emocije koje imamo su te koje treba da nam pomognu u odabiru misli. Emocije nam govore da li smo na dobrom putu u kreiranju svog života.
        Kada osećamo krivicu, bes, ljutnju, frustraciju, očaj i strah jasno nam je da se loše osećamo, da je u pitanju negativan doživljaj. Emitujemo loše frekfencije i privlačimo iste takve. Jedan loš događaj u našem životu može da izazove lavinu drugih - ako ne znamo da se zaustavimo. Insistiranje na tim emocijama, ostajanje dugo u njima, ne donosi nam ništa dobro.
        Vera u dobro i u ljubav je ono što nas spašava u teškim vremenima, čak i kada oko sebe ne vidimo ništa dobro.
        Zakon privlačenja kaže da su negativna osećanja putokaz da treba da promenimo misli. Promenom misli, malo po malo, menjaju se i osećanja, a time i vrsta energije koju privlačimo. Svesno, iznutra, radimo na tome da se bolje osećamo umesto da zavisimo od spoljašnjih okolnosti.
        Pozitivne emocije, kao što su: oduševljenje, nada, radost, ljubav, dobrota, strast, živahnost i osećaj slobode nam govore da se dobro osećamo u svojoj koži. To je zato što to jeste naša prava priroda.
        Emitovanjem dobrih frekvencija sve više ćemo i privlačiti iste takve.
        Svi mi imamo i dobre i loše trenutke u životu, ali ako smo hronično nezadovoljni znači da se previše zadržavamo na negativnim stvarima, a premalo na pozitivnim.
        Naučiti biti miran i skrenuti pažnju sa onoga što se ne želi i sa svega što se oseća prema tome.
        Pokloniti pažnju, svesno, onome što želimo da doživimo.
        Naš unutrašnji glas mora da prevlada spoljašnji. Jer, SADA je jedino vreme kada možemo da se osećamo dobro, bez obzira na sve, a koje će nam doneti ono što želimo sutra.
        Ono što danas jeste, imamo i osećamo je ono što smo bili juče, zato danas budimo ono što želimo sutra da budemo, imamo i osećamo.
        Ako znamo svoj potencijal da se osećamo dobro, nećemo ni od koga drugog tražiti da se osećamo dobro. Oslobodićemo se želje da kontrolišemo svet, jer znamo da smo mi jedini koji stvaramo svoju stvarnost. Dakle, odlučnost o tome šta želimo.
        Vera da to možemo imati.
        Vera da to zaslužujemo.
        Vera da je TO moguće.

        недеља, 2. март 2014.

        Pesma nepoznatom

        Fizički daleko si,
        ali u mome srcu, mojim mislima,
        stalno prisutan si

        Osećam te u sebi,
        tako duboko,
        tako čvrsto,
        da ni meni ovo osećanje
        tako strasno,
        tako milo - nije jasno

        Potreban je dodir za to,
        a mi ga imali nismo,
        mada duhovno povezani,
        kao i da jesmo

        Koliko samo želim da si tu,
        da me grilš,
        da me čuvaš,
        da te volim,
        da svi ti osećaji ne nestanu već ojačaju,
        da se od tebe nikada ne odvojim

        Koliko mi je drago,
        toliko i boli,
        jer ne želim nikom da se dam,
        sebe čuvam, cekajuci i taj dan

        Kada ću te na ulici života sresti
        i uveriti se da me zaslužuješ,
        da ne varaš, da si ti TAJ u potpunosti!

        Napisano: 14.01.2007.

        Usnih san

        Usnih san, tako nežan, tako stvaran
        Koračam oblacima protkanim svilom...

        I negde u daljini,
        osećajem već u blizini - videću njega...

        Koga li to gledam, na tom oblaku nade?
        Koga li to dušom svojom osetim tako blizu?
        Ko li mi to srce krade?

        Svuda oko mene je životni raj,
        gledam dok šetam, sunčev, pun ljubavi osetim sjaj...

        Zašto samo sve to snivam?
        Momče mlado, što si rođen samo za mene,
        postojan na tom putu života,
        samo stoj i ćuti...

        Vreme će te samo meni doneti,
        tebe ću od Boga na poklon dobiti,
        puteve će nam spojiti...

        Ti snivaj gde god da si,
        ne žuri i ne traži

        Samo želi isto što i ja,
        jer želja moja jeste tvoja,
        a što mislimo,
        to nam je već blizu i ostvarljivo

        Snivam san, tako nežan, tako stvaran...


        Napisano: 12.02.2007.

        Čežnja

        Osećam nešto živo, nešto silno,
        jače od svemoći,
        kako mi seže u grudima
        i slutim tu istu čežnju u tvojim očima

        Osećam noćas svaki tvoj nemir,
        ali ne onaj što nam dušu steže,
        sličan je onom slatkom
        i neizvesnosti koja nas veže

        Blizu tu si, kraj mene,
        gledam ti oči
        i kao da u njima vidim sav život svoj

        Da li ti si onaj pravi,
        da li život tvoj jeste moj?

        Osećam spokoj, radost, požudu,
        osećam i osećaj tvoj

        I znam da sa tobom sam svoja
        i znam da tvoja želja jeste moja
        i znam da od kada smo se sreli
        jedno drugo na ulici života ugledali
        da ti si taj PRAVI!


        Napisano: 07.04.2007. PS: Nekada davno sam pisala i pesme. Imam ih 100-tinak.

        петак, 28. фебруар 2014.

        Saveti u vezi sporta

        Sportom se bavim oko 13 godina.
        Naravno, imala sam i pauze. Razlog tih pauza je ustvari bila zasićenost jer nisam kombinovala više vrsta sportova, već 2-3.
        Takođe sam upoznata sa problematikom ishrane i to koliko su sport, emocije povezane sa njom.
        Svakako, loša navika u ishrani, brz način života koji doprinosi unošenju brze hrane, a manje kuvane što je loše.
        Upućena u sve vrste sportova, navešću Vam neke koje ja praktikujem, kombinujem, a prvenstveno opisati ih:
        1. Functional (kondicioni trening)
        Trening na kome se razvija snaga, izdržljivost, poboljšava balans i core. Sve to se postiže uz pomoć raznih rekvizita poput TRX-a, TRX RIP-a, BOSSU balansera, konopca za penjanje, battle rope-a, slobodnih tegova, ekspandera, pilates lopti i mnogih drugih. Trening je visokog inteziteta, ali može se prilagoditi svima i preporučuje se svima.
        2. HIIT – High Intesity Interval Training
        Kao što i sam naziv govori – visoko intezivni trening – trening za razvoj izdržljivosti i snage. Koristi se intervalni metod, odnosno rade se vežbe na zadato vreme. Vežbe sa kojima ćete se susresti na ovakvom treningu su kombinacije skokova, sprinteva, burpee-a, iskoraka, čučnjeva.
        3. New Shape
        Program namenjen osobama koje žele da izgube višak kilograma. Pored samog treninga, uglavnom, u svakom klubu ćete dobiti i savete u vezi sa pravilnom ishranom kao i pomoć lekara i stručnjaka iz te oblasti. Trening je srednjeg inteziteta i takođe dobar za osobe koje tek kreću sa fizičkom aktivnošću kao priprema za intezivnije programe.
        4. Joga
        Ima za cilj jedinstvo uma, tela i duha. Ona nam pomaže da osvestimo svoje držanje i pokrete. Joga nas čini razgibanijim, pokretljivim i omogućava nam da se opustimo čak i u veoma stresnim situacijama. Sopstvena težina koristi se kao glavno opterećenje. Akcenat se stavlja na prelaze iz jednog stava / položaja u drugi.
        5. Pilates
        Sastav vežbi istezanja i snage, jača i oblikuje mišiće, ispravlja držanje tela, daje nam gipkost i ravnotežu. Oslobađa bolove u leđima, pomaže oporavku posle povreda i sprečava ponavljanje povreda. Pilates uključuje čitavo telo i osobi koja vežba omogućava napredak.
        6. Body Forming
        Body Forming je aerobik srednjeg inteziteta i namenjen je zdravim ženama svih starosnih dobi. Ubrzava sagorevanje masnih naslaga i vraća dobru kondiciju jer sadrži aerobni deo treninga. Oblikuje telo i sve mišićne grupe. Od rekvizita se koriste lopte i tegići.
        7. Teretana
        Već su svi upoznati sa njom, a ja je lično izbegavam.
        8. Plivanje
        Po meni jedan od najzdravijih sportova, najkompletnija telesna vežba. Plivanje će Vam pomoći da kontrolišete svoju težinu tela i omogućava Vam poboljšanje celokupne koordinacije tela. U vodi sagorevate dvostruko više kalorija nego vežbama na suvom, a pola sata u vodi je kao dva sata vežbanja na suvom. Obzirom na veći otpor koji prilikom vežbanja pruža voda – zaštićeniji ste od povreda dok vežbate. Pošto su Vaši mišići okruženi vodom - dok trenirate na ovaj način istovremeno upražnjavate i hidromasažu. Vežbanje u vodi jača mišićnu masu i omogućava veću fleksibilnost tela. Plivanje će Vam omogućiti kompletno zdravlje tela: - jake kosti i mišiće - zdravo srce, pluća i vene - pospešuje koordinaciju, balans, držanje i fleksibilnost - smanjuje rizik od prekomerne težine - smanjuje rizike od kasnijeg razvoja srčanih oboljenja, karcinoma i diabetesa (tipa 2, po nekim istraživanjima, je u zabrinjavajućem porastu kod adolescenata).
        9. Brzi hod
        Donosi brojne dobrobiti za celokupno zdravlje. Ujedno se radi i o najjeftinijem načinu telesne aktivnosti. Već nakon 30 minuta hoda umerene brzine dolazi do značajnog poboljšanja ukupnoga zdravstvenog stanja organizma i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Stoga, koristite stepenice umjesto lifta, izađite iz javnog prevoza stanicu ranije ili auto parkirajte nekoliko stotina metara od posla, te na taj način iskoristite svoju priliku za hodanje. Najbolje je ako možete pronaći vremena za brzo šetanje u prirodi, a leti na plaži. Razgledajući prirodu, vodu odmorićete dušu i telo.
        10. Trčanje
        Trčanje je još jedna od aktivnosti koja može unaprediti Vaše zdravlje. Samo neke od zdravstvenih dobrobiti redovnog trčanja su: unapređenje srčano i disajnog sistema, smanjenje krvnog pritiska, povećanje nivoa HDL holesterola (tzv. dobrog holesterola), unapređenje metabolizma, glukoze, povećanje gustine kostiju. Zbog navedenih dobrobiti, osobe koje redovno trče imaju manji rizik obolevanja od hroničnih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa itd. Svakako treba spomenuti da redovno trčanje može doprineti u prevenciji i sprečavanju gojaznosti.
        Evo nekoliko praktičnih saveta za trčanje:
        1. Prvih 5-7 minuta trčite niskim intenzitetom. Organizmu je potrebno nekoliko minuta da bi se zagrejao i prilagodio na povećano opterećenje.
        2. Ako ste početnik, zadajte sebi realan i dohvatljiv cilj. Možete početi tako da u aktivnosti provedete 15 min. i to na način da 1 min. trčite, a zatim 1 min. hodate. Kada, nakon 2 do 3 dana osetite da su Vam se poboljšale sposobnosti i da se povećala izdržljivost, možete postepeno produžiti ukupno vreme provedeno u aktivnosti (npr. 20-25 minuta), a pri tome skratiti intervale u kojima hodate.
        3. Koristite odgovarajuće patike za trčanje, koje amortizuju i ublažavaju opterećenja na zglobove nogu.
        4. Izbegavajte trčanje po asfaltu. Trčanje po mekšim podlogama manje opterećuje naše zglobove, pa zbog toga radije trčite po travi ili zemljanom putu uz stazu za šetanje. Kako trčanje aktivira naš disajni sistem i povećava potrebu za kiseonikom, nije poželjno da se odvija uz saobraćajnice gde je vazduh zasićen smogom.
        5. Trčati se može i u zimskim mesecima, posebno u danima kad nije jako hladno. No, onda je potrebna topla odeća, a kapa i rukavice su obavezna dodatna oprema.
        6. Ako se niste dugo bavili nikakvom fizičkom aktivnošću ili osećate određene telesne tegobe, bilo bi dobro da se pre početka vežbanja posavetujete sa svojim lekarom.

        Što se mene tiče, ja upražnjavam bzi hod, HIIT, kondicioni trening, trčanje (u prirodi ili pored nje), Body Forming, plivanje, Tae Bo, ples, a ponekad i Pilates. Nakon svakog treninga odvojim 15-ak min. za jogu i istezanje mišića jer je to JAKO važno. Time vraćam svoj organizam u prvobitno stanje, opuštam ga. Ne moram da brinem oko ishrane jer sam već uvela svoj način kada i šta ću jesti. Slušam svoj organizam, ne odbacujem ništa iz ishrane, samo umereno i u određeno doba jedem određenu vrstu hrane – kuvane, a vama koji niste sigurni da li se zdravo hranite ili imate problem sa gojaznošću - ne držite nikakve dijete, već pronađite na internetu: "Hrono Ishrana".
        U toku treninga OBAVEZNO pijem vodu, ne jedem sat vremena pred trening, a nakon treninga popijem toplu čokoladu ili pojedem nešto slatko, npr. bananu.

        SVAKA fizička aktivnost poboljšava naše raspoloženje i pomaže nam da bolje i zdravije spavamo. Takođe, optimističniji smo i ostaje nam više energije za obavljanje svakodnevnih poslova.
        I još da napomenem, voda je NEOPHODNA radi detoksikacije organizma i što je više pijete - više ćete je izbacivati.
        Najveća greška koju ljudi prave je što, ubeđeni da im organizam zadržava višak vode smanjuju njen unos, ne znajući da je upravo unošenje velike količine tečnosti jedino rešenje tog problema. Dakle, potrudite se da dnevno unesete 2L čiste vode.