уторак, 18. фебруар 2014.

Zemlja ne pripada čoveku već čovek pripada Zemlji

Svaka mašina koju je čovek napravio da bi olakšao sebi život, ispušta otrove u prirodu. Svaki sprej znači trovanje i smanjenje vazdušnog omotača. Svaki fabrički dim smanjuje mogućnost udisanja svežeg vazduha.

I tako u nedogled, sve dok se jednog dana nismo našli u poziciji da ne vidimo susednu zgradu od zagađenja, izduvnih gasova i smoga.

Nije ništa bolje ni u nekim porodicama, u kojima roditelji puše u prisustvu svojih beba i od malena ih truju...

Šta je potrebno da se desi pa da čovek shvati da sve to što radi, ne radi u svoju korist?

Naučnici svakodnevno upozoravaju na opasnost od štetnih gasova, na smanjenje vazdušnog omotača, topljenje glečera, globalno zagrevanje...

Mi smo zadovoljni odlaskom na svež planinski vazduh, ali neće ni te planine, na kojima svakodnevno niču nove kuće, hoteli, itd. biti naša pluća, naš spasilac. Njihova malobrojna drveća prestaće da dišu za nas.

Ne treba zaboraviti divnu izreku:

"Mi ovu planetu nismo nasledili od na[ih očeva, već smo je pozajmili od naših unuka".

Svi dobro znamo šta radimo sa nasledstvom. Neko ga potroši, mnogi unište a retko ko ga cuva i neguje.

To isto važi i za našu planetu.

Čovek se ponaša kao da je sve na planeti tu za njegovog života, a zatim umire sa njim.

Ne!

Mi smo sve ovo pozajmili od naših nerođenih i treba to da im ostavimo.

Нема коментара:

Постави коментар