понедељак, 30. март 2015.

Zašto nam je važno šta drugi o nama misle?

Ova misao je nastala sagledavanjem tuđih postupaka, mišljenja, pa kao i ličnih, te navela da napišem tekst o tom problemu...
Zašto nam je toliko važno šta drugi o nama misle? Ko kaže da mu nije bitno šta drugi misle o njemu - ta osoba laže. Svi želimo da budemo voljeni, popularni u društvu i da naravno pri svakom upoznavanju ostavimo dobar utisak, no neki su skloni ipreterivanju.
Koliko napora i angažovanja brojnih odbrambenih mehanizama ulažemo u očuvanjе sopstvene slike? Zašto nam je toliko važno da sakrijemo negativne aspekte sebe i da se drugima maksimalno prikažemo u pozitivnom svetlu?
Verujem da veliki broj emocionalnih problema sa kojima se nosimo potiče od preopterećenosti time šta drugi misle o nama. Kroz razgovore sa prijateljima i kolegama, a i kroz sopstveno iskustvo sve više uviđam da smo u izvesnoj meri programirani da se bavimo time šta drugi misle o nama i da tuđi sud dovodimo u vezu sa sopstvenom vrednošću. I tako, dok se mi bavimo time šta drugi misle o nama oni se brinu oko toga šta mi mislimo o njima. Sve ovo naravno veoma nam je važno jer na osnovu tuđeg mišljenja dolazimo do zaključka o tome da li smo ili nismo OK .
Jedan od najvećih problema sa kojim se nosimo verovatno kroz ceo život jeste slika koju imamo o sebi. To što o sebi mislimo, način na koji sebe definišemo određuje i kako ćemo se osećati u vezi nas samih. Ako o sebi mislimo loše onda smo osuđeni na osećanje stida. Ljudi kod kojih je u intenzivnoj meri prisutno osećanje stida, o sebi razmišljaju na specifičan način. Tačnije, oni su skloni da sebi dodeljuju određene tzv.etikete kroz koje u celini definišu sopstveno biće. Osećanje stida često je posledica sagledavanja sebe kao defektnog, nekoga ko je "oštećena roba", "greška", "gubitnik".
Neki od surovih epiteta koje sebi pripisuju osobe sa izraženim osećanjem stida su i prljav, odvratan, nekompetentan, bezvredan, neadekvatan, nevoljiv, slab, užasan, grozan, zao, nevidiljiv, prazan itd.
Obzirom da stid proizilazi iz ideje da sa nama nešto suštinski nije u redu posežemo za različitim odbrambenim mehanizmima kako bi od sebe i što je još važnije od drugih sakrili ružnu istinu o sebi.
Jedan od načina da se zaštitimo od osećanja stida jeste poricanje. Skloni smo da u cilju očuvanja sopstvene slike o sebi izbegavamo i poričemo bilo šta u vezi nas samih što bi mi ili eventualno neko drugi mogao proceniti kao negativnu stvar. Stoga, veoma često burno reagujemo na kritiku, defanzivni smo u nastupu i netolerantni prema sugestijama od strane drugih. Ono što pri tom ne uviđamo jeste da najviše možemo naučiti iz sopstvenih grešaka i tuđih kritika (naravno kada su one dobronamerne).
Osećanje stida zapravo se svodi na onu ideju koju često čujemo tipa: "nisam ok sam sa sobom" ili "mnogo sam sebi jadan"– i počiva na sklonosti osobe da samu sebe ne prihvata i kinji zbog sopstvenih nedostataka.
Još jedan od mehanizama koji često primenjujemo u borbi protiv osećanja stida jeste arogantnost. Arogancija se najčešće ispoljava kroz dva vida ponašanja: veličanje sebe i ponižavanje drugih.
Osobe koje su sklone veličanju sebe brane se od osećanja stida i doživljaja sopstvene neadekvatnosti kroz zauzimanje superiorne pozicije u odnosu na druge. Na ovaj način, osoba sebe uverava da zaista vredi više od drugih i na taj način štiti sliku koju ima o sebi. Za razliku od veličanja sebe, mnogi se od osećanja sopstvene neadekvatnosti brane kroz ponižavanje i spuštanje drugih. Ovakvim ponašanjem osoba kod drugih nastoji da podstakne osećanje slabosti i nekompetentnosti. Ovaj manevar daje joj priliku da se kroz ponižavanje drugih oseti bolje u vezi sebe samog. Primenom ovih mehanizama osoba plaća cenu u vidu otuđenosti od drugih i izraženog osećanje izolovanosti i usamljenosti. Život postaje večita borba za samodokazivanjem i predstavljanjem sebe pred drugima kao više vrednog. Zauzimanje ovakve pozicije u odnosu na druge dovodi do potpunog odsustva bliskih emocionalnih odnosa.
Kao što vidimo, osećanje stida svodi se na posedovanje jedne krajnje negativne slike o sebi i ulaganje velikog napora da je od sebe i drugih sakrijemo.
Česti problemi sa kojim se suočavaju osobe koje o sebi misle loše su strah od odbacivanja, egomanija, autodestrukcija, kompulsivno i zavisno ponašanje, glumatanje i preterano udovoljavanje drugima.
Strah od odbacivanja jedan je od ključnih problema osoba koje se stide sebe i počiva na ideji "ako se nekome ne sviđam to je dokaz i da ne valjam". Razmišljajući na ovaj način skloni smo da izbegavamo sve one situacije u kojima procenjujemo da postoji rizik da se nekome ne dopadnemo ili da budemo odbačeni.
- Emocionalno povlačenje i držanje drugih na distanci jedan je od načina da se izbegne tuđa osuda ili odbacivanje koje bi za osobu bilo samo još jedan od dokaza njene neadekvatnosti. Tako na primer izbegavamo emocionalne odnose sa osobama suprotnog pola uvereni da bi nas druga osoba mogla prozreti, saznati surovu istinu o nama i odbaciti.
Egomanija predstavlja tendenciju da sebe stavljamo u centar svega, očekujemo da uvek budemo u centru pažnje i da nam se drugi dive. Za razliku od onih koji se od stida brane povlačenjem i nastojanjem da budu nevidljivi, egomanija predstavlja težnju da budemo centar svačijeg sveta i na taj način dokažemo sebi da kao osoba vredimo. Na ovaj način branimo se od ideje da sa nama nešto suštinski nije u redu kroz prikupljanje tuđe pažnje koja nam pomaže da se osećamo dobro u svojoj koži.
- Autodestrukcija je još jedan od problema sa kojim se suočavaju osobe koje o sebi misle loše. Uverene da ne vrede i da su neadekvatne one su sklone da odustaju od svojih ciljeva i da sabotiraju sebe u ostvarenju životnih planova.

- Kompulsivno i zavisno ponašanje u vidu prejedanja, konzumiranja droga i alkohola jedan je od načina da se osoba oslobodi tenzije koja je vezana za negativno poimanje sebe i osećanje stida sa kojim se bori. Brojna istraživanja pokazala su da je osećanje stida i neadekvatnosti vrlo često udruženo sa različitim vidovima zavisnog ponašanja. Što je kod osobe izraženije osećanje sopstvene neadekvatnosti, to je ona u većoj meri sklonija da poseže za različitim ponašanjima koje će joj obezbediti instantno osećanje relaksiranosti: prejedanje, konzumiranje alkohola ili droga, promiskuitetno seksualno ponašanje itd.
- Glumatanje i preterano udovoljavanje drugima.Ta osoba nastoji da se drugima dopadne tako što kod njih stvara onu sliku za koju veruje da je poželjna. Problem koji se međutim stvara na ovaj način jeste da kada uspe druge da privoli, oseća se kao folirant jer zna da je ti drugi nisu zavoleli onakvim kakvim ona stvarno jeste, već su zavoleli onu masku koju im prezentuje iz straha da ne uvide njenu pravu stranu i ne odbace je.

Da bismo se oslobodili osećanja stida MORAMO da naučimo da o sebi mislimo drugačije i da sebe prihvatamo zajedno sa manama i vrlinama. Dakle, bezuslovno prihvatanje sebe samog.
Da bismo se dobro osećali u svojoj koži važno je da se oslobodimo sklonosti da sebe etiketiramo. Etikete koje sebi pripisujemo kao što su – jadan, neadekvatan, gubitnik, kre*en itd. ... igraju ključnu ulogu u osećanju sopstvene neadekvatnosti. Rad na sebi i prihvatanje sebe predstavlja dugotrajan proces koji započinje sa jednostavnim prihvatanjem sebe kao pogrešivog ljudskog bića.
Kada sebe prihvatimo kao takve onda ćemo verovatno uz dodatne napore naučiti i da se oslobodimo etiketa koje sebi pripisujemo pa samim tim postati manje osetljivi na tuđe mišljenje. Kroz prihvatanje sopstvene sklonosti da grešimo, bićemo u prilici da učimo na greškama, pa samim tim da u budućnosti manje i grešimo. Što je još važnije, nećemo sebe sabotirati u sopstvenom razvoju iz straha od grešaka ili tuđeg negativnog mišljenja.

Na kraju krajeva, kada o sebi mislimo loše, zaista je svejedno da li smo se drugima dopali ili ne jer na kraju dana ono što osećamo prema sebi zavisi od onoga što o sebi mislimo. Ohrabrujuće je to što smo mi ti koji mogu promeniti sopstveni način razmišljanja i samodefinisanja i naučiti kako da sebe prihvatimo takvim kakvi jesmo.


понедељак, 23. март 2015.

Naša MAJKA priroda...

Svaki put kada se nađemo usred prirode, shvatimo koliko smo mali. 
Spoznamo da smo nemoćni pred njenom beskrupuloznom težnjom da "radi po svome". 
Čovek prirodu pokorava i njene lepote konzumira, ali je ona ipak najlepša kada je netaknuta...
Sa druge strane, lep je i čovek, i to - najlepši kada je prirodan.
Takođe, i kada je sjedinjen sa okruženjem u kojem shvata da je mali, što mu pomaže da se prepusti igri koju prave vetrovi, kiše, flora, fauna...
Ta nepokolebljiva snaga prirode, sa neiscrpnom ljubavlju koju nam svojom lepotom pruža UVEK trebamo da čuvamo i kad god imamo prilike uživamo u njenim blagodetima koje nam neizmerno daje svaki put kada se nađemo u njoj i ispuni naša tela neopisivo pozitivnom energijom. 

Stiglo nam je proleće, pa i time lepši dani. Iskoristimo ih na što bolji mogući način - u prirodi i druženju.

Pozdrav od Gage.
:-)

четвртак, 19. март 2015.

Manipulacija, laskanje, vređanje

Manipulaciji kao načinu sticanja onoga što nam je važno, skloni smo svi, čak i oni koji će olako za sebe reći da su dobri ljudi, iskreni i uvek direktni. U kontekstu ljudskih odnosa, ona se svodi na pokušaj da upravljamo tuđim ponašanjem kroz načine kojih često nismo ni svesni. Obzirom da je otvorena i direktna komunikacija ključna u svakom dobrom odnosu, važno je osvestiti načine na koje smo skloni da manipulišemo drugima, isto kao što je važno biti svestan onih situacija u kojima drugi pokušavaju da nas izmanipulišu...
Manipulacija se svodi na tendenciju da događaje prikazujemo na takav način da  drugu osobu navedemo na postupke koji služe našoj ličnoj koristi. Ona ima za cilj uspostavljanje kontrole nad drugom osobom zarad postizanja nekog sopstvenog cilja, ali na indirektan način kroz izazivanje određenih emocija kod nje, koje će je navesti da se sama podčini našoj volji. Postoje različita sredstva manipulacije:
Jedna od uobičajenih tehnika manipulacije je lična uvreda. Kroz vređanje ili ponižavanje druge osobe, nastojimo da je navedemo da uradi ono što mislimo da treba. U partnerskim odnosima često nailazimo na ponižavanje i vređanje kao jedan od načina da drugoj strani stavimo do znanja određenu stvar. Janet Wolfe, specijalistikinja za partnerske odnose, navodi da je ponižavanje i vređanje čest način kome pribegavamo da bismo od partnera dobili ono što želimo.  U tom smislu, manipulativne formulacije koje srećemo u partnerskoj komunikaciji su tzv. TI rečenice koje su optužujućeg karaktera kao što su:  "Ti me ne voliš", "Ti mi uvek činiš to" ili "Ti nikada ne slušaš.
Pored vređanja,  pretnja i ucena su takođe uobičajeni načini manipulacije. U partnerskim odnosima, ovaj vid manipulacije najčešće srećemo u formulacijama poput: "Ako uradiš to još jednom, ostaviću te!“
Ismevanje tuđe ličnosti je još jedan od načina da manipulišemo drugima. Za razliku od šale na račun tuđeg ponašanja, ismevanje tuđe ličnosti ima za cilj da je postidimo i na taj način uspostavimo kontrolu nad njom.
Jedan od najčešćih vidova manipulacije jeste ulagivanje i laskanje. Često nailazimo na ljude koji nas obasipaju komplimentima i prenaglašenim izjavama ljubavi i naklonosti. Za razliku od iskrene i autentične simpatije koju prepoznajemo kod prijatelja, manipulativne osobe nastoje nas kupiti kroz kreiranje jedne prividne slike prisnosti i prijateljstva. Njihove pokušaje manipulacije možemo prepoznati kroz slatkorečivost i pokušaje da nas privole kroz prikazivanje odnosa daleko prisnijeg nego što on realno jeste. U okviru ovog vida manipulisanja, često ćemo se susresti sa osobama koje će nam na samom početku poznanstva ispričati celu svoju životnu priču sa naglaskom da se sa nama dobro razumeju, da nikada nisu sreli nekoga poput nas, da smo mi jedina osoba kojoj mogu da se otvore i ogole svoju dušu. Na ovaj dramatičan i prenaglašen način iskazivanja svojih "emocija" one nastoje da kod nas kreiraju osećanje pripadnosti i tako nam se približe.
Udruženo sa ulagivanjem, kao vid manipulacije, često se javlja i samosažaljenje. Manipulativne osobe koje su sklone ovom manevru, nastoje da kreiraju kod drugog sliku sebe kao jadnog i napaćenog. Samosažaljevajući sebe, oni nastoje da izazovu sažaljenje kod drugog i na taj način postignu određeni lični cilj. Ovo im polazi za rukom opet kroz jedan lažan vid otvaranja i deljenja sopstvene intime sa drugim prikazujući sebe kao bespomoćnog.
Kao što lažna naklonost i ulagivanje mogu biti vid manipulacije, manipulisanje je takođe moguće i kada kao sredstvo koristimo pretnje odbacivanjem. Ovoj tehnici često, potpuno nesvesno, pribegavaju majke smatrajući to efikasnim načinom vaspitanja svoje dece. One su sklone da veruju da konstantnim kritikama podstiču razvoj svoje dece, iako time samo zapravo postižu doživljaj odbačenosti i neprihvaćenosti kod njih. Pretnje odbacivanjem srećemo i u odnosima parova gde se možemo sresti sa izjavama tipa: "Ako to ikada ponovo uradiš, između nas je gotovo!" Ovaj vid manipulacije zapravo predstavlja način zastrašivanja druge strane što za cilj ima da ona promeni ponašanje u onom smeru koji mi smatramo poželjnim.
Agresivno zapitkivanje takođe može biti sredstvo manipulacije. Pod ovim se podrazumeva sklonost da na svaki odgovor sagovornika nastavljamo sa agresivnim pitanjima tipa "zašto" koja imaju za cilj da relativiziju poentu koju sagovornik pokušava da iznese i obezvredi sve njegove argumente. Ovaj vid manipulacije često srećemo u političkim duelima u kojima su naravno veoma zastupljeni i svi drugi vidovi manipulacije.
Kao što vidimo, manipulacija predstavlja stil komunikacije u kome se poruka NE prenosi direktno već se nastoji kroz određen način (bilo da je to ulagivanja, pretnja ili neki drugi vid manipulisanja) proizvesti željena promena kod druge osobe.
Mnogi od nas su, posmatrajući komunikaciju svojih roditelja ili važnih osoba iz našeg okruženja koja je obojena manipulativnim manevrima, i sami preuzeli ovaj vid komuniciranja. Iz tog razloga, veoma je važno osvestiti ovu sklonost i zameniti je DIREKTNOM i OTVORENOM komunikacijom  kojom povećavamo verovatnoću da se razumemo sa drugom osobom i uspostavimo kvalitetan odnos.
Dakle, postupati prema drugima onako kako bismo želeli da i oni prema nama postupaju.




понедељак, 16. март 2015.

Da li imate dovovoljno vremena SAMO za SEBE ?

Mentalno zdravlje je sveukupno psihološko blagostanje koje podrazumeva emocionalnu stabilnost i uspešnost u ostvarivanju adekvatnih, zadovoljavajućih, odnosa u neposrednoj i široj okolini.
Emocionalna stabilnost bi se mogla odrediti kao balansiran, racionalan odnos prema sebi, bliskim ljudima, poslu i okruženju. U osnovi emocionalne stabilnosti je prisustvo zdravih emocija koje iz ovakvog odnosa proizlaze. Sa druge strane, psihološko blagostanje je zavisno i od brojnih spoljnih faktora, koji kada su negativni i neodgovarajući predstavljaju potencijalne uzročnike stresa, koji dovode do oslabljenosti i opadanja kapaciteta za očuvanje optimalnog nivoa psihičkog i fizičkog funkcionisanja.
Važno je imati svest o tome da svet u kome živimo obiluje brojnim teškoćama i izazovima, koji su stalni izvor sresa i narušavaju naše mentalno zdravlje iako ne izazivaju direktno mentalni poremećaj, a da zaštita, kao i sve ostalo u životu, zahteva mali dodatni napor u vidu odvajanja vremena za bavljenje sobom, na koje nismo naviknuti ili nam čak izaziva osećaj krivice jer nam oduzima vreme od drugih stvari koje procenjujemo značajnim kao što su posao, porodica, prijatelji i slično.
Ljudi bavljenje sobom uglavnom tumače kao odvajanje vremena za fizičku aktivnost, kupovinu, čitanje, druženje ili putovanja. Naravno, sve ovo jesu aktivnosti koje pomažu da se stres umanji, ali postoji još jedna aktivnost koja je manje popularna, a zahteva čak i manje vremena i novca, a to je: reflektovanje ili jednostavno, razmišljanje. Na žalost, vrlo retko ćete čuti nekog da kaže: ’’Uzeo sam malo vremena da promislim o tome šta mi se dešava i da pokušam da pomognem sebi da se oslobodim nezdravih emocija’’, jer se ovaj proces ne uzima dovoljno ozbiljno i ljudi nisu svesni moćnih efekta koji može da ima.
Razmišljanje o životu koji nam se dešava pomaže da osvestimo stvari koje nam se podrazumevaju, ali kojima se nikad nismo zaista bavili jer nismo imali vremena... 
Neka od opštih pitanja koja u tom smislu vredi sebi postaviti su:
• Koji su moji ciljevi?
• Šta su moje osnovne vrednosti i prioriteti?
• Kuda sam krenuo/la, a gde želim da stignem?
• Šta su pospešujući, a šta ometajući faktori na mom putu, i što je najvažnije - na koje faktore mogu, a na koje ne mogu da utičem?
Ova lista pitanja nije ograničena, i za svakog će biti dopunjena posebnim specifičnim pitanjima, ali je važno da se u njenoj osnovi nalazi princip promišljenog življenja, koji bi mogao biti ključni preventivni korak ka boljem mentalnom zdravlju.
Efekat ovakvog promišljanja je u osećanju osnaženosti, jer se uvek bolje osećamo kada nešto (u ovom slučaju  - sebe) bolje upoznamo, i osećanju olakšanja, jer iskreno odgovaranje na ova pitanja neizostavno vodi uvidu da nemamo apsolutnu moć da utičemo na sve što se dešava.
Promišljanje dalje može voditi i sagledavanju oblasti u kojima je potrebno osnaživanje ili dodatna podrška, ali i osvetljavanju snaga i resursa koje smo prosto zaboravili da imamo, a  kroz proces se može prolaziti samostalno ili uz stručnu pomoć i podršku tj. savetovanje i psihoterapiju.
Na kraju, treba imati na umu da je važno povremeno  se podsetiti da SVAKI čovek ima pravo i obavezu da svom mentalnom zdravlju posveti bar podjednaku, ako ne i mnogo veću pažnju od one koju posvećuje drugim ljudima, stvarima i poslovima, kojima vrlo često  olako i bez promišljanja daje prioritet.
Stoga, posvetimo više pažnje sebi samima kako bi bolje sagledali naše stanje, trenutnu situaciju, naše sveobuhvatno zdravlje, pa i time da li smo zaista srećni ili više težimo da udovoljimo drugima, njihovim prohtevima, njihovom ŽIVOTU dok naš izmiče.
Slušajte svoje JA, VOLITE SEBE, ne zato da bi Vas drugi voleli, već da bi osetili čari života koje nam on pruža.
;-)