среда, 19. фебруар 2014.

I ponovo mi naišla misao o ljubavi...

Ono što je najlepše u iskrenoj i dubokoj ljubavi u kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo, ni jedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo što šta zlo u nama, tada isčezava, a ono što je dobro - ustostručuje se!
Voleti znači u tuđoj sreći naći SVOJU sopstvenu.
Postoji jedan divan nevidljiv svet, a to je onaj što ga zaljubljeni u srcu nose.

Ljubav je jedna strast koja neće da zna ni za prošlost ni za sadašnjost.
Ljubav nije obična zagonetka, a čini nam se da smo je sto puta rešili. Naprotiv, bolna je zagonetka, ali je i odgonetna. Zagonetka koju svaki put ponovo zamrsimo, da bi smo uživali u njenom rešavanju.

Ljubav...
Čitava knjiga u jednoj reči, celi okean u jednoj suzi!
Sedam nebesa u jednom pogledu, vihor u jednom uzdahu, grom u jednom dodiru, hiljadu godina u jednom trenu!
Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.
Ne, nema...
Prava ljubav koja počiva na plemenitim motivima, traje večno, čini nas lepim i u starosti.
Svesti čitav svemir samo u jednu osobu – to je LJUBAV!
Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je, ili je uopšte nećeš moći voleti.

Od neiskusne žene, zavodnik najviše nauči.

Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Ah, ta ljubav...♥

Нема коментара:

Постави коментар