понедељак, 31. март 2014.

Vaspitanje dece

Predstaviću Vam neka svoja mišljenja, stavove o tome kako treba vaspitavati decu...

Dok je dete malo, dok se igra, pratiti čime je najviše zaokupirano, šta ga to najviše interesuje. Takođe i u adoscelenciji, pubertetu, uvideti njegove talente i usmeravati ga ka njima. Da li je to pevanje, gluma, sviranje, pravljenje nekih projekata, crtanje, sport itd. Nebitno. Dakle, usmeriti ga ka tome jer to je dar koji je dobio od Boga. To je možda njegova buduća profesija. NIKADA ga ne sputavati u tome, a ponaročito u pubertetu ga NE usmeravati nekim drugim putem, putem kojim Vi niste krenuli ili jeste ali niste uspeli, pa želite da proživite taj uspeh kroz Vaše dete. Dete je individua, svoja ličnost. Ima Vaše gene, ali ima SVOJ život.

Kada je dete nestašno, tu je batina. Batina je iz raja izašla. Amin! Ukoliko pustite Vaše dete da radi šta god mu padne na pamet, a Vi mu nežno govorite: " Nemoj tako sine" ne da Vas neće poslušati nego Vas neće ni poštovati, a takođe ni druge ljude. Neće znati da sagleda realno od nerealnog. Šta je dobro, a šta nije.
Takođe, kako sam u prethodnom postu navela, prevelika strogoća takođe NIKAKO nije dobra po dete.
I tu su katastrofalne posledice!

Strogo paziti šta se priča u prisustvu deteta. Dete sve čuje, oseti.
Svađa? Ako mora - van kuće neka bude.
Zbog svih tih svađa, dete najviše pati.
Bolje kvalitetan razvod nego loš brak...

Najproblematičnije doba - pubertet.
Tada uvek trebate otvoreno razgovarati sa svojim detetom.UVEK!
Ako se nešto loše dogodi, a imate prijateljski odnos sa Vašim detetom (koga SAMI stvarate ili ne, kroz Vaše postupke prema njemu) otvoreno će Vam reći šta je loše uradilo. Smireno se postavite prema tome, dajte mu savet, i dajte mu do znanja da UVEK može i TREBA Vama da se obrati kad god zapadne u neku nepriliku ili ga nešto, neko povredi.
Deca u tom periodu su u svojim mislima, drma ih pubertet. Neki su skloniji problemima, neki ne, ali svakako često mnoga zapadnu u loša društva. Tada pomno pratiti šta rade, pričati sa njima prijateljski.
NIKAKO se postavljati kao inspektor.
Razumeti ih.

Živimo teškim u vremenima gde vrlo malo vremena imamo za ono najbitnije - za porodicu.
Ipak, ona nam je najpreča...
Odvojiti SVAKI dan za svoje dete.
Pružati mu ljubav SVAKI DAN.
Ne pružati ljubav deci SAMO putem materijalnih stvari, već im posvećivati potpunu pažnju.
Dete, ma koliko godina imalo oseti kada je voljeno, a kada nije.

Takođe, vrlo bitno! Ne udovoljavati svim prohtevima dece. Naučiti ih strpljenju. Da to nešto, npr. igračku  treba i da zasluže.
Pokazati im koliko je teško zaraditi novac i učiti ih od malena da umeju da cene i poštuju novac.
To se ponajviše odnosi kod dece nekih imućnih roditelja koji dosta greše, pa sve im na tacnu daju.
Deca prolaze razrede sa svim peticama, a nula znanja, pa tako i na fax-u.
To dete će naslediti bogatsvto, a možda i ne.
Svakako, sa tim novcem ne može dugo živeti.
Da se zaposli preko veze?
I to će kratko trajati, jer ne ume da vodi, da radi. Nema znanje.

To su moje misli, moji stavovi.

Svaki roditelj zna šta je najbolje za njegovo dete, pa neka ga tako i vaspitava.





понедељак, 24. март 2014.

Ja - nepokolebljiva osoba

Nikad nisam bezvoljna, nervozna ili izritirana kada mi je povređeno jedno od pet čula.
Moj pogled je miran i staložen čak i kada me susretne tuđ, oštar i prodoran.
Iznenadna neprijatnost ili događaj jedva da utiču na mene.
Neprijatna buka, zvonjava, saobraćaj, rad nekog predmeta kod mene ne izazivaju nikakvo uzbuđenje.
Izbegavam svaki suvišan trošak energije, svako nerviranje, a moja me mentalna ravnoteža obilato nagrađuje.
Ništa me ne može potresti. Nikakav strašan prizor, nikakav strah.
Mirno posmatram tragičnu scenu.
Opasnost je izazov za moje sposobnosti.
U prisustvu opasnosti samo mislim kako da se odbranim i pomognem onima kojima je pomoć neophodna.

Treba težiti osobama kod kojih su hladnokrvnost, hrabrost, staloženost već proverene i potvrđene osobine.
Predstava neustrašivosti ima isceliteljsku moć.

Dete vaspitano pod režimom straha, pretnji i kazni, čvrsto je ubeđeno da nikada neće uspeti da pobegne osrednjosti. Celog života će oklevati zahvaljujući tome što su njegovi nervi dugo vremena držani u okovima, gubeći sposobnost da se opuste, potpuno odmore i uspostave ravnotežu.
Posledice takvog vaspitanja su fatalne.
Dirvil: "Osoba sklona brigama zamišlja niz situacija koje se neće ni stići dogoditi koliko ih je"

Sugestija hrabrosti podstiče odvažnost. Pravilno, smelo i odlučno razmišljam. Slobodno sledim sopstveno nadahnuće i angažujem se na putu ličnog napora, žrtvujem realnim teškoćama i svu mentalnu snagu, probleme napadam odmah ne obazirući se na određene konvencije i običaje.

Pozitivnim mislima se ne osvrćem na zlobne i sumnjive primedbe drugih. Ne dozvoljavam da mi navuku masku osobe kakvom bi oni želeli da budem.


уторак, 4. март 2014.

Zakon privlačenja

Sličnosti se privlače!
Svako od nas je magnet koji sve privlači u svoj život i dobro i loše.
Privlačimo frekvencijom svojih misli, svojih osećanja i uverenja stvari koje su slične frekvencije.
Zato je dobro da postanemo svesni svojih misli, ako već nismo. Da pažljivo biramo svoje misli.
U tome nam pomažu naše emocije i mi ustvari treba da budemo svesniji kako se osećamo.
Emocije koje imamo su te koje treba da nam pomognu u odabiru misli. Emocije nam govore da li smo na dobrom putu u kreiranju svog života.
Kada osećamo krivicu, bes, ljutnju, frustraciju, očaj i strah jasno nam je da se loše osećamo, da je u pitanju negativan doživljaj. Emitujemo loše frekfencije i privlačimo iste takve. Jedan loš događaj u našem životu može da izazove lavinu drugih - ako ne znamo da se zaustavimo. Insistiranje na tim emocijama, ostajanje dugo u njima, ne donosi nam ništa dobro.
Vera u dobro i u ljubav je ono što nas spašava u teškim vremenima, čak i kada oko sebe ne vidimo ništa dobro.
Zakon privlačenja kaže da su negativna osećanja putokaz da treba da promenimo misli. Promenom misli, malo po malo, menjaju se i osećanja, a time i vrsta energije koju privlačimo. Svesno, iznutra, radimo na tome da se bolje osećamo umesto da zavisimo od spoljašnjih okolnosti.
Pozitivne emocije, kao što su: oduševljenje, nada, radost, ljubav, dobrota, strast, živahnost i osećaj slobode nam govore da se dobro osećamo u svojoj koži. To je zato što to jeste naša prava priroda.
Emitovanjem dobrih frekvencija sve više ćemo i privlačiti iste takve.
Svi mi imamo i dobre i loše trenutke u životu, ali ako smo hronično nezadovoljni znači da se previše zadržavamo na negativnim stvarima, a premalo na pozitivnim.
Naučiti biti miran i skrenuti pažnju sa onoga što se ne želi i sa svega što se oseća prema tome.
Pokloniti pažnju, svesno, onome što želimo da doživimo.
Naš unutrašnji glas mora da prevlada spoljašnji. Jer, SADA je jedino vreme kada možemo da se osećamo dobro, bez obzira na sve, a koje će nam doneti ono što želimo sutra.
Ono što danas jeste, imamo i osećamo je ono što smo bili juče, zato danas budimo ono što želimo sutra da budemo, imamo i osećamo.
Ako znamo svoj potencijal da se osećamo dobro, nećemo ni od koga drugog tražiti da se osećamo dobro. Oslobodićemo se želje da kontrolišemo svet, jer znamo da smo mi jedini koji stvaramo svoju stvarnost. Dakle, odlučnost o tome šta želimo.
Vera da to možemo imati.
Vera da to zaslužujemo.
Vera da je TO moguće.

недеља, 2. март 2014.

Pesma nepoznatom

Fizički daleko si,
ali u mome srcu, mojim mislima,
stalno prisutan si

Osećam te u sebi,
tako duboko,
tako čvrsto,
da ni meni ovo osećanje
tako strasno,
tako milo - nije jasno

Potreban je dodir za to,
a mi ga imali nismo,
mada duhovno povezani,
kao i da jesmo

Koliko samo želim da si tu,
da me grilš,
da me čuvaš,
da te volim,
da svi ti osećaji ne nestanu već ojačaju,
da se od tebe nikada ne odvojim

Koliko mi je drago,
toliko i boli,
jer ne želim nikom da se dam,
sebe čuvam, cekajuci i taj dan

Kada ću te na ulici života sresti
i uveriti se da me zaslužuješ,
da ne varaš, da si ti TAJ u potpunosti!

Napisano: 14.01.2007.

Usnih san

Usnih san, tako nežan, tako stvaran
Koračam oblacima protkanim svilom...

I negde u daljini,
osećajem već u blizini - videću njega...

Koga li to gledam, na tom oblaku nade?
Koga li to dušom svojom osetim tako blizu?
Ko li mi to srce krade?

Svuda oko mene je životni raj,
gledam dok šetam, sunčev, pun ljubavi osetim sjaj...

Zašto samo sve to snivam?
Momče mlado, što si rođen samo za mene,
postojan na tom putu života,
samo stoj i ćuti...

Vreme će te samo meni doneti,
tebe ću od Boga na poklon dobiti,
puteve će nam spojiti...

Ti snivaj gde god da si,
ne žuri i ne traži

Samo želi isto što i ja,
jer želja moja jeste tvoja,
a što mislimo,
to nam je već blizu i ostvarljivo

Snivam san, tako nežan, tako stvaran...


Napisano: 12.02.2007.

Čežnja

Osećam nešto živo, nešto silno,
jače od svemoći,
kako mi seže u grudima
i slutim tu istu čežnju u tvojim očima

Osećam noćas svaki tvoj nemir,
ali ne onaj što nam dušu steže,
sličan je onom slatkom
i neizvesnosti koja nas veže

Blizu tu si, kraj mene,
gledam ti oči
i kao da u njima vidim sav život svoj

Da li ti si onaj pravi,
da li život tvoj jeste moj?

Osećam spokoj, radost, požudu,
osećam i osećaj tvoj

I znam da sa tobom sam svoja
i znam da tvoja želja jeste moja
i znam da od kada smo se sreli
jedno drugo na ulici života ugledali
da ti si taj PRAVI!


Napisano: 07.04.2007. PS: Nekada davno sam pisala i pesme. Imam ih 100-tinak.