недеља, 2. март 2014.

Usnih san

Usnih san, tako nežan, tako stvaran
Koračam oblacima protkanim svilom...

I negde u daljini,
osećajem već u blizini - videću njega...

Koga li to gledam, na tom oblaku nade?
Koga li to dušom svojom osetim tako blizu?
Ko li mi to srce krade?

Svuda oko mene je životni raj,
gledam dok šetam, sunčev, pun ljubavi osetim sjaj...

Zašto samo sve to snivam?
Momče mlado, što si rođen samo za mene,
postojan na tom putu života,
samo stoj i ćuti...

Vreme će te samo meni doneti,
tebe ću od Boga na poklon dobiti,
puteve će nam spojiti...

Ti snivaj gde god da si,
ne žuri i ne traži

Samo želi isto što i ja,
jer želja moja jeste tvoja,
a što mislimo,
to nam je već blizu i ostvarljivo

Snivam san, tako nežan, tako stvaran...


Napisano: 12.02.2007.

Нема коментара:

Постави коментар