среда, 14. септембар 2016.

Motivaciona priča o braku

Tog dana  dok sam čekala prijateljicu na arodromu i  imala sam jedno od onih iskustava koje vam promene život. 
Dok sam čekala nju, primetila sam čoveka. U rukama je nosio torbe i kretao se prema meni. Spustio je torbe da pozdravi svoju porodicu, koja ga je nestrpljivo čekala.
Prišao je  svom mlađem sinu (oko šest godina), i čvrsto ga zagrlio. Pogledao  ga je u oči i rekao : "Nedostajao si mi mnogo, tako je dobro videti te! ". Dečak se nasmešio i rekao :"I ti meni , tata ". Isto se desilo isa starijim sinom (oko devet godina), bilo je vrlo emotivno.
Nakon toga otac je rekao, "zdravo, dušo mala".  Bila je to njegova ćerka, još uvek beba. Ona je uzbuđeno gledala u njega svo vreme. Čovek je nežno uzeo ćerkicu , izljubio je svuda po licu, a zatim je privio na grudi. Devojčica je položila svoju glavu na njegovo rame u čistom zadovoljstvu.
Posle nekoliko trenutaka, čovek je pogledao suprugu i rekao "najbolje sam ostavio za kraj" i onda je strasno poljubio. Gledali su jedno drugo, ozareni osmesima. Podsetili su me na mladence.
Odjednom , čuo sam sebe  kako postavljam pitanje :"Vauuu , koliko dugo ste u braku?". 
"Zajedno smo četrnaest godina , a u braku smo dvanaest". 
"Pa onda , da li ste dugo bili otsutni? ". 
On je odgovorio sa osmehom na licu: "dva dana!".
Bila sam zapanjena , jer sam zamišljala da je on otišao za nekoliko nedelja. Ja samo mogu da kažem: "Nadam se da će moj brak i dalje biti strastven posle dvanaest godina ".
Čovek me je pogledao pravo u oči i rekao nešto što mi je promenilo život :
"Ne nadaj se, prijateljice, odluči!" ...