уторак, 18. фебруар 2014.

Putevi ljubavi...

Svi smo mi dospeli u ovozemaljsku baštu koja se zove život. Staze kojima hodamo su različite. Prepliću se i razilaze. Mi tečemo kao vreme, radujemo se, smejemo, patimo, bolujemo i što je najvažnije - Volimo.
Tako sam i ja zavolela... Brzo, nepromišljeno, totalno blesavo. Zavolela sam tako lako, a tako sam teško znala to da pokažem...
Možda je to moja najveća mana, a možda čak i najveća vrlina. Možda ću upravo zbog toga uspeti da sačuvam svoje srce u jednom komadu što retko kome polazi za rukom u ovom svetu punom laži, prevara i neiskrenih ljubavi, a sa druge strane čovek bez ljubavi je samo mrtvac koji diše. Ništa drugo do nekoliko slučajnih imena i datuma...
Ljubav je čudna stvar... Danas je sve lepršavo i lepo i tako ušuškani u svojoj ljubavi sijamo od zadovoljstva, a sutra? ŠOK ! Ugledamo onu stranu stvarnosti, onu stranu života koju juče nismo poznavali. Svi lepi trenuci ispare, a u nama ostaje jedino osećaj gorčine, usamljenosti i neobjašnjive tuge, praznine...
Da li je onda naše srce vredno toga da ga žrtvujemo zbog nekih lepih zelenih, smedjih očiju? Očiju koje su tu uz nas, bodre nas i prate kroz život, a onda odjednom nestanu kao da nikada nisu postojale, a naše srce ostane samo, napušteno i ranjeno? Očigledno da jeste čim je toliki promet!
Danas se srca poklanjaju tako nepromišljeno i brzo da je gotovo nemoguće sačuvati ih. Da li su to mnogi ljudi poludeli ili i dalje ne shvataju da je srce ono najvrednije što poseduju? Možda su ti ljudi ipak u pravu...
Možda srce ipak treba staviti na kocku i čekati da naiđe ono koje će kucati u istom ritmu. Možda je ta neizvesnost ono što ustvari čini ljubav, a kada bi sve bilo očigledno i lako, ljubav verovatno više ne bi bila to što je sada...
Zbog toga, ljudi ne treba da se opiru kada ih pogodi Amorova strelica, a još gore da beže od toga i stide se da pokažu svoju zaljubljenost, taj najlepši osećaj na svetu.
Putevi ljubavi su veoma čudni i satkani su od bezbroj trenutaka. Svaki je poseban i neponovljiv. Svaki preživljeni dan i neprespavana noć samo su delići ogromnog mozaika.
Nikada se ni jedan preživljeni trenutak neće ponoviti i zato treba voleti i biti vojen u svakom trenutku, tokom ovog celog kratkog i nesavršenog života.

Нема коментара:

Постави коментар