среда, 3. децембар 2014.

Istrajnost je ključ uspeha

Postoji zamka u koju je veoma lako upasti i ako se uhvatite u nju, izgubićete mnoge dobre prilike u životu...
Zamka je u tome što većina onih koji nisu uspeli posmatraju vrlo uspešne ljude i pretpostavljaju da su oni imali sreće.
Umisle da oni dobiju odlične ideje odmah i nikada nemaju problema u postizanju njihovih ciljeva.
Takav utisak se pojačava i stalno medijskim prikazivanjem uspešnih ljudi koji vode potpuno savršene živote. Ali kada se bolje razmisli, dolazi se do zaključka da su sve to iluzije koje pojedinac sam sebi stvara i uveličava.
Jednostavna istina je da većina uspešnih ljudi nije postala uspešna zato što nisu imali problema, već zato što nisu dozvolili da ih oni zaustave. Oni su istrajni kada se suoče sa problemima.

Ako spadate u 1. grupu ljudi, sledeći put kada pokušavate da ostvarite nešto uzbudljivo, nemojte da odustanete kada nešto ne ide kako treba. Očekujte da se pojave problemi. Što više izazova ima u Vašim životima i što je Vaša ambicija veća, to je više verovatno da ćete da naiđete na probleme u njihovom ostvarivanju. Ukoliko znate da će nešto da krene naopako, manje je verovatno da ćete da odustanete kada se pojave teškoće.
Činjenicu da se suočavate sa teškoćama posmatrajte kao znak da napredujete. Problemi će da se pojave samo zato što ste ostvarili izvestan napredak. Kada se ovo desi, nemojte da se mrštite, nervirate. Umesto toga, nasmešite se u sebi i pomislite : "O, pa ja zaista uspevam jer nailazim na ove ključne probleme“. Rešite ih, jedan po jedan i VI ćete da postignete ono što želite.

Uistinu, postoji samo mali broj problema koje je zaista nemoguće prevazići. Obično postoji rešenje za svaku situaciju ili mogućnost da se ona zaobiđe. Biće potrebno malo razmišljanja i truda da se ono pronađe, ali Vi ćete da se osećate odlično kada ga na kraju pronađete. Na kraju krajeva, ako bi ono što želite da uradite bilo lako, to ne bi ni bilo neko postignuće. Istrajnost u prevazilaženju problema je ono što postignućima daje ogromnu vrednost.
Postoji veliki broj načina rešavanja problema i svaka problematična situacija ima svoje sopstveno rešenje.

Neki problemi mogu da se izbegnu ako se  jednostavno promisli pre nego što se uradi nešto. Kada se želi uraditi nešto sa puno izazova, treba porazmisliti šta je najverovatniji problem koji može da se pojavi. Ukoliko se učini to, dobija se saznanje da mnogi problemi mogu da se izbegnu na samom početku.

Neke probleme mi sami izazivamo...
Stoga, treba se često zapitati da li se zaista radi ono što je potrebno? Da li se koristi pomoć odgovarajućih ljudi koji mogu pomoći?
Ukoliko Vam je potrebna pomoć, tražite je! Ukoliko radite sa drugim ljudima, da li oni zaista razumeju šta Vi želite da postignete? Samo Vi znate šta se odvija u Vašoj glavi ukoliko ne odvojite vreme da to jasno predstavite drugima. Da li ste paranoični i previše preispitujete ono što pokušavate da uradite i izmišljate probleme koji u stvari ne postoje? Veoma je lako izmisliti probleme koji u stvari ne postoje!

Čak i kada se primenjuju prethodno navedeni principi-problemi će da se pojave. Kada se to desi, treba odmah uvideti kakav je problem u pitanju. Promisliti o njemu, razbiti u manje i rešavati ih postepeno, korak po korak.
Uspeh kao što i samo znate se ne sastoji u izbegavanju problema. On se sastoju u istrajnosti i prevazilaženju teškoća. Ako se zaista želi učiti od najuspešnijih ljudi, a ne zavidno sanjariti o njihovom uspehu,  treba nastojati da se sazna o njihovim problemima sa kojima su se suočavali na svom putu i na koje načine su ih prevazišli. Time se mnogo više nauči nego ako čitate o njihovim uspesima i o tome kako su njihovi životi savršeni jer NISU.
Da skratim...
Za istrajnost je potrebna vežba. Sve nas s vremena na vreme obeshrabruju problemi. Ali što se sa više problema suočavamo, više ih i prevazilazimo. Što više problema budemo rešili, svaki novi će biti neuporedivo lakši za rešavanje, i što je najbitnije-oduzeće nam mali deo našeg vremena koje je dragoceno.
Svaki nov problem biće samo izazov za nas jer ćemo po njegovom nastanku zbog naše obučenosti da ga rešimo u što kraćem roku dati mogućnost da sa puno samopouzdanja idemo napred i ostvarujemo nove pobede.















                   

                       

 













Motivacija i energija

Da li ste ikada nešto stvarno želeli da uradite, ali jednostavo niste bili dovoljno motivisani da bi to uradili?

Ovo je za mene uvek broj jedan među razlozima za nepreduzimanje akcije, a sigurna sam da je verovatno tako i kod Vas.
Ako niste motivisani, jednostavno nemate energije ili poleta da uradite ono što treba da uradite.
A energija?
Ona dolazi u talasima.
Kao što svaki talas ima vrhunac, on ima i opadanje. 
Ponekad je naš nivo motivacije poput rušećeg cunamija, a ponekad ima miran tok. 
Ovo su prirodni ritmovi i važno je slediti ove ritmove, jer ako to ne radimo, bićemo potpuno iscrpljeni.
  • Dešava se i to da nismo uzbuđeni pre započinjanja akcije, ali uzbuđenost u velikoj meri osetimo posle završetka. Uzmimo za primer vežbanje. Mnogi ljudi se užasavaju kada trebaju započeti da se bave fizičkom aktivnošću. Oni prethodno nisu motivisani, barem ne dovoljno da probiju mentalni otpor ka poslu koji će da se uradi. No, oni se osećaju odlično kada završe sa vežbanjem. Stoga, ponekad ne možemo da se oslonimo na prethodnu visoku motivisanost, ponekad moramo da se oslonimo na motivisanost koja sledi posle.
Da li to znači da motivacija nije važna?
Ne, ona je i dalje važna i igra važnu ulogu. Ali previše često, lako se desi da se uhvatimo u zamku očekivanja da budemo frenetično uzbuđeni u vezi nečega pre nego što to i uradimo.

Nećemo uvek imati taj potpuni entuzijazam. I to je u redu,
Da li se voda uznemiri kada naiđe na udubljenje u zemlji? Ne.
      Ona je potpuno zadovoljna svojim stanjem prihvatanja tih okolnosti.
      Kada dođe do vrha uzbrdice, ona ne brine o tome što sada mora da se kreće brže i da ubrza ritam.
      Ona jednostavno teče nizbrdo.
      Primer načina na koji teče voda ukazuje na to da trebamo slediti naše prirodne ritmove.

      Razlog zbog kog sam uopšte počela da posmatram ovaj drugačiji način za dostizanje mojih ciljeva je bio što tipični motivacioni saveti kod mene nisu uvek uspevali. Ponekad bi vizualizacija uspeha bila jako motivišuća, a ponekad bi jednostavno potonula i tupim udarom dotakla dno.
      Tek kada sam sebi dozvolila da se prepustim-uspeh je počeo da dolazi lakše, brže.

      Ovo može na prvi pogled da izgleda teško, ali to je pitanje poverenja. Morate da verujete Vašem izvornom JA da bi Vas ono vodilo kada je vreme za akciju i kada je vreme da naprosto „budete“.
      • Mnogi od nas nemaju tendenciju da preispituju valjanost svoje intuicije. Većina nas daje prednost svom racionalnom umu i njegovoj sigurnoj i logičnoj metodi objašnjavanja. Međutim, naš intuitivni um vredi isto toliko. Kao što je Ajnštajn jednom rekao: "Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je verni sluga. Stvorili smo društvo koje ceni slugu, a zaboravilo je dar".
      Stoga, naučite da cenite Vaš intuitivni dar kroz vežbu da sebi postavljate pitanja i slušate odgovore koje sami sebi dajete, a da ne pokušavate logički da izvedete odgovor.
      Stoga, naučite da cenite Vaš intuitivni dar kroz vežbu da sebi postavljate pitanja i slušate odgovore koje sami sebi dajete, ne pokušavajući logički da izvedete odgovor.
      • Ponekad se toliko uhvatimo u zamku vezivanja za postizanje naših ciljeva da zaboravimo da osluškujemo ono što stvarno želimo. Umesto da postavljamo ciljeve kao sredstvo za ispunjenje naših želja, mi postajemo njihovi robovi. Kada god osetite da Vas Vaš cilj vuče na dole, postavite sebi pitanje: "Šta JA zaista želim?“ i sa mirom slušajte odgovor koji primite.
      Kada neko čeka da krene u akciju tek kada bude neverovatno motivisan-stavlja na sebe ogroman pritisak. Bolje je popustiti napetost dozvoljavajući sebi da budemo sasvim malo motivisani ili da čak zaziremo od zadatka. Ako dozvolimo sebi ovakvo stanje, time sebi olakšavamo da to prevaziđemo jer se više ne odupiremo. Kada se odupiremo stanju u kom se nalazimo, mi ga samo produžavamo.
      • Kod svih nas postoje periodi kada smo kreativniji ili imamo više energije. Isto tako i periodi kada želimo da se odmaramo i obnovimo energiju. Kod nekih od nas, ove plime i oseke mogu da se dešavaju u određenim delovima dana, kod drugih, one se pojavljuju potpuno proizvoljno. Poenta je da se obrati pažnja i da se iskoriste svi prilive energije. Radeći mnogo u periodu kada smo puni energije i dozvoljavajući sebi da se opustimo kada nastupi period mirovanja-mi sebe poštujemo i cenimo. Više postižemo  kada sledimo naše prirodne ritmove nego kada pokušavamo da se forsiramo.
      Postoji vreme za produktivnost i vreme za odmor. Isto kao što i u prirodi postoji vreme za aktivnost i novi život u proleće, a postoji vreme za odmor i povlačenje u sebe tokom zime.
      Isto kao što i priroda zna da je njen neprekidni rast neodrživ, mi moramo da shvatimo da očekivanje da budemo neprestano produktivni vodi iscrpljivanju i manjoj produktivnosti!
      Stoga, vreme je da počnemo da slušamo naša tela, da što više sledimo način rada na koji funkcioniše priroda. Time ćemo inteligentnije, zdravije živeti i naravno, pored svega biti produktivniji, puniji energije, a time i uspešniji.
      :-)                     
                                     















                   












        петак, 28. новембар 2014.

        Geniji se NE rađaju - Oni se STVARAJU!


        Knjige poput “Proklestsva Leonarda Da Vinčija” odlično rezimiraju problem našeg vremena - svako ko nastoji da postane univerzalni genije neminovno će propasti.

        U današnje vreme, za razliku od Da Vinčijevog vremena, toliko je konkurencije na svakom polju, da možemo biti uspešni samo ako se posvetimo jednoj oblasti. Svako ko želi da postane profesionalni biznismen, “Otac Godine”, violinista zapamćen u istoriji, jednom rođeni poznavalac umetnosti i profesionalni veb programer u isto vreme, moraće da dobro preispita svoje prioritete ili se pomiri sa tim da će biti mediokritet u ovim oblastima. Uostalom, retkost je da genije bude svestran...

        Geniji poput Mocarta, Getea i Pikasa nisu poznati širom sveta samo zato što su imali talenta: oni su jednostavno imali sreće da se rode sa određenom količinom talenta, kojeg su onda kultivisali ogromnim radom i posvećenošću.
        Svako ko želi da se ugleda na genije treba da u obzir uzme činjenicu da ni Mocart ni Ajnštajn nisu menjali svoju profesiju svakih par godina. Jedan od razloga zašto je Stiv Džobs bio toliko uspešan jeste da je on svu svoju energiju uložio u jedan pravac i u tom procesu je žrtvovao mogućnost da bude proglašen za najvećeg zavodnika svih vremena.
        Svakako da i ovakav put ima puno rupa i zaobilaznica, ali samo ljudi koji su spremni da eksperimentišu bez straha od neuspeha i prihvataju neuspeh kao sastavni deo uspeha mogu da ostvare velika dela!

        Pre više od 100 godina, Napoleon Hil se pitao da li se uspeh izuzetnih ličnosti može objasniti formulom.
        Da li su svi koristili istu pastu za zube?
        Da li su svi spavali u isto vreme?
        Napoleonov odgovor, koji je on koristio kao osnovu svoje knjige “Misli i obogati se”, bio je daleko više rudimentaran: za njega, uspeh i bogatstvo su bili posledica jasnog cilja i goruće želje da se taj cilj ostvari.
        To potvrđuje ono što smo već zaključili od Mocarta, Ajnštajna i Džobsa - svi oni su naporno radili i bili spremni da prihvate greške i neuspehe.

        Čak i posle više od 10.000 propalih eksperimenata, Tomas Edison nije bio obeshrabren od postizanja svog cilja izmišljanja električnog izvora svetlosti. On je bio vođen željom da svoj san pretvori u stvarnost. Nakon godina napornog rada, konačno je uspeo da pronađe sijalicu.

        Ali sve ovo otvara novo pitanje: ako je put do uspeha tako očigledan, zašto na svetu postoji tako malo uspešnih ljudi?
        Ljudi su opsednuti ostavljanjem svih opcija otvorenim, čak i kada ih to ubija na duže staze.
        Mi ljudi činimo sve kako bi što više opcija ostavili otvorenim: u našem obrazovanju, karijeri, izboru romantičnog partnera.
        Neki će reći da u neizvesnom svetu poput današnjeg valja držati opcije otvorenim, ali ne-donošenje odluka takođe dolazi sa posledicama.
        Osoba koja se dvoumi između arhitekture i medicine ne može svim srcem slediti jedan od ta dva poziva, što će je na kraju učiniti osrednjim arhitektom ili doktorom.
        Što, zauzvrat, donosi novo pitanje- kako rešiti ovu dilemu?
        Iako bezbroj knjiga ima odgovor na ovo pitanje, u ovom trenutku ćemo se fokusirati na jedan klasik i jedan  bestseler.
        Knjiga Kovi Stivena: “7 navika jako uspešnih ljudi” je klasik u žanru saveta o produktivnosti.
        Poput Napoleona Hila, Kovi Stiven je istraživao šta to čini ljude koji su postigli neverovatna dostignuća drugačijim. On podstiče čitaoce da odrede prioritete i budu uravnoteženi. On tvrdi da, kako biste imali dovoljno vremena da postignete to što želite, morate da shvatite razliku između efektivnosti i efikasnosti:

        "Mnogi ljudi rade na besmislenim ciljevima. Oni jednostavno brinu o tome kako da budu efikasni, a ne efektivni. 
        Biti efikasan, odnosno postići što više za što kraće vreme, je besmisleno ukoliko ne znate zašto to radite. 
        Neraspoznavanje onoga što vam je zaista važno i Vaših ciljeva je poput penjanja na merdevine postavljene na pogrešnom zidu. 
        Da biste ovo izbegli, prvo morate da steknete jasnu predstavu o svojim dugoročnim ciljevima. 
        U tu svrhu, sebi možete postaviti sledeća pitanja: 
        Šta želim da ljudi pričaju o meni na mojoj sahrani? 
        Kao kakva osoba želim da ostanem upamćen? 
        Po čemu želim da ostanem upamćen?"


        Odgovaranje na ova pitanja (doduše pomalo morbidna) ne bi trebalo da bude suviše teško za ikoga ko želi da u praksi upotrebi filozofiju Lea Babuate - “Moć manjeg”.

        Za samo nekoliko godina, Babuata je postao guru produktivnog minimalizma. Babuata- jednom nesrećan, gojazan, okoreli pušač, “poznavalac svega i majstor ničega”- sada živi paradigmu minimalizma, vežba jogu, jede zdravo, piše i provodi vreme sa svojom porodicom.
        Njegov uspeh govori sam za sebe, i čini se kao da sreća bukvalno curi iz njega. Njegov savet zvuči jednostavno i uverljivo:
         "Život bez ograničenja je poput kupovine bez kreditnog limita. Jer, jedini način na koji možemo da završimo ono što je bitno jeste da se primoramo na budžet. Ukratko, budžetiranje nam pomaže da prestanemo da gubimo vreme i energiju na stvari koje nisu jako bitne. Svesno ograničavajući sebe, stvaramo prostor za važne stvari i oslobađamo se nevažnih. Na primer, ne preuzimajući nevažne projekte, dobijamo više vremena koje možemo provesti sa svojim najmilijima".

        Ukratko, nameće se činjenica da ljudi mogu biti istinski geniji ili postići uspeh SAMO AKO naporno rade i SVESNO biraju svoje prioritete.








                                              





        среда, 26. новембар 2014.

        Naš život = naše odluke

        Data nam je sloboda da se uputimo u bilo kom pravcu koji izaberemo, ali i pored mnoštva izbora u životu, neverovatno je kako se mnogi od nas nađu u situaciji koju nikada ne bismo izabrali...

        Uprkos slobodi da sami donesemo odluke, mnogi od nas padnu pod težinu uticaja očekivanja drugih ljudi, a kao rezultat toga žive život u kome ne uživaju.

        Možda mislite da ne pripadate ovoj grupi, ali razmislite zaista o tome...
        Šta ste studirali? Koju karijeru ste izabrali? Gde živite? Koji tip automobila vozite? Na koji način trošite novac?
        Ako stvarno razmislite, kladim se da su na barem nekoliko ovih odluka uticala očekivanja onih koji Vas okružuju.
        To mogu da budu Vaši prijatelji, porodica, saradnici ili čak društvo u širem smislu.
        O kome god da se radi, verovatno da slušate njihova mišljenja i pokušavate da živite tako da ispunite njihova očekivanja više nego svoja.
        Prijatelji, porodica i drugi uticajni ljudi u našem životu obično na umu imaju najbolje namere, ali oni donose njihov sopstveni set vrednosti, verovanja i predrasuda na scenu. Ono što oni misle da je najbolje za nas, nije nužno ono što je zaista najbolje za nas.
        Istina je da samo MI znamo šta je potrebno da radimo da bismo bili srećni.

        Ja verujem da je najveći korak koji svi mi možemo da preduzmemo u cilju življenja najboljeg života da prestanemo da tražimo dozvolu. Ipak, nije uvek lako da se to uradi.
        Ponašanje vezano za traženje dozvole od drugih se ukorenjuje u nas od ranog detinjstva.
        U detinjstvu nas uče da je potrebno da tražimo dozvolu od nekog drugog da bismo uradili izvesne stvari. Kod dece je ovo u redu, ali kako odrastamo mnogi od nas zadržavaju taj obrazac ponašanja i to nam čini više štete nego koristi.
        Kada donosimo velike odluke koje menjaju život, mnogi od nas još uvek traže dozvolu od nekog drugog. Međutim, jedina osoba od koje u stvari treba da tražite dozvolu smo MI SAMI.
        Ako ste razmišljali o promeni karijere i mislite o tome koje časove da uzmete na Vašem lokalnom državnom univerzitetu, onda napravite prvi korak i upišite se.
        Ako ste sanjali o tome da putujete na neka nova mesta, nemojte da tražite potvrdu od Vaših kolega sa posla ili od Vaših negativnih prijatelja. Jednostavno rezervišite Vaše putovanje.

        Istina je da i pored svih njihovih dobrih saveta, drugi ljudi ne treba da žive naš život svaki dan!

        Jedina osoba koja zaista treba da živi sa našim životnim odlukama svaki dan smo MI sami jer kada počnemo da slušamo svoj sopstveni glas i preduzimamo korake koji nas usrećuju, naš život počinje da se menja na bolje.
        To ne mora nužno da bude brza transformacija, ali ona je stvarna, gde nas svaka odluka koju napravimo, a koju vode naša vlastita osećanja sve više približava življenju najboljeg života koji možemo.

        Ukoliko živite život vezan za očekivanja drugih ljudi, moj savet Vam je da počnete da preuzimate kontrolu dajući sebi dozvolu da učinite velike stvari koje unose svetlost u Vaš život.

        Može da Vas prijatno iznenadi gde će vas to odvesti.
        ;-)

                                                  












        понедељак, 17. новембар 2014.

        Fatalna ljubav

        Izraz fatalna ljubav povezuje sudbinu i ljubav, označujući sudbinsku ljubav.
        Latinska reč fatum znači sudbina.
        Koncept sudbine je takav da je Bog ili neka viša sila osudila nekoga da mu život teče nekim tačno određenim tokom.
        Oni koji veruju u sudbinu misle da ljudi svoj život ne mogu bitno da promene, već da treba da se pasivno prepuste višim silama koje njima upravljaju.
        U ljubavi i zaljubljenosti treba da se pomire sa tim da im je određeni partner „suđen”.
        Kada neko izjavi da mu je određeni partner fatalan, on tvrdi da je od njega zavisan, da ne može slobodno da izabere da ostane ili da ode.
        Zato je fatalna ljubav drugi izraz za zavisnost od datog odnosa.

        To može da bude razlog što se fatalnost povezuje sa negativnim značenjem.
        Ljudi koji su zadovoljni svojim partnerom ne kažu da je on fatalan, već da su našli čoveka ili ženu svog života.
        Izraz fatalno ima još jedno značenje, kao u izrazu fatalna bolest, dakle nešto što donosi neizbežno propadanje i smrt.
        Nekada se za neku veoma lepu i harizmatičnu ženu kaže da je fatalna – femme fatale – opasna žena u koju se muškarci slepo zaljubljuju i postaju toliko opčinjeni da ne mogu da se odbrane od toga da ih ona iskoristi do kraja, da ih „upropasti” i odbaci.

        Mnogi psiholozi po pravilu ne veruju u koncept sudbine, već smatraju da je čovek „kovač vlastite sreće”.
        To znači da smo svi mi odrasli slobodni u činjenju vlastitih životnih izbora i zbog toga sami odgovorni za njihove posledice.
        U većini slučajeva možemo da utičemo na objektivne životne okolnosti ili da odemo iz okruženja koje nam je neprihvatljivo.
        A kada su okolnosti zaista nepromenljive možemo da izaberemo stav koji ćemo prema njima da zauzmemo.

        Ako neko trpi odnos koji mu je neprihvatljiv, jer ga doživljava kao sudbinski, on se SAM odriče svoje slobode i prebacuje vlastitu odgovornost na nekakvu sudbinu.
        Slično, odgovornost može da prebaci na „fatalnog” partnera, kao u slučaju fatalne žene ili velikog zavodnika.
        Dok se ranije odgovornost za nečije propadanje u ljubavi prebacivala na zavodnicu ili zavodnika koji je nekoga opčinio svojim tajanstvenim moćima, danas znamo da je odgovornost UVEK na osobi koja se zaljubila i koja dozvoljava da ostane zavedena.

        Ono što je zaista fatalno je fatalizam, verovanje u fatalnost, u fatalnu ljubav!

        Osoba koja je zavisna pogrešno misli da ne može da živi bez datog partnera, da je raskid kraj života.
        Ona, ma koliko bila nezadovoljna odnosom, ostaje u njemu, ili ako raskida, stalno mu se ponovo vraća.
        Ako je drugi ostavi, osoba može da počini ubistvo ili samoubistvo.

        Zato je dobro da na sudbinu gledamo kao nešto čime UPRAVLJAMO, a ne kao na nešto što trpimo.
        Naše misli = naša dela = naš dan, nedelja = mesec, godina = NAŠ ŽIVOT.





        On...

        Bio je moj nespokoj
        moja nada, moja čežnja
        čađ uzavrele krvi
        u mojim venama
        slana suza u oku
        što pasti se neda

        Bio je moje sve
        moje noći
        moji dani
        u mojim očima jedino spasenje
        u mojim mislima jedini strah
        moje odugovlačenje

        Dani sekundama prolaziše
        oči ga moje zavoleše,
        a ne opaziše
        da ustvari beše samo jad
        da nisam, ne znam kome
        sad svoje srce dat'

        Lomio mi dušu
        kao sekirom grane,
        a ja kao Godoa
        čekala vedrije dane

        Realnost je prevladala
        i sve tada nestade
        sva moja nadanja...

        Da znam i da kad je tu
        da ga nema...
        Da kada sija sunce
        u njemu sunca nema...
        Da gde god zakorači
        oblacima tamnim prekrije tlo...
        Da gde god pogleda
        saseče sve uzduž i popreko...


        Slike mojih nadanja
        ostadoše u njegovoj tami
        svetlost mi put obasja
        maštu o njegovom postojanju
        zauvek odstrani

        Da znam sad-gde sam
        Da znam sad-ko sam
        Da znam sad-kuda

        Da i dalje verujem
        da ljubav postoji
        da i dalje silno srcem želim
        da u potpunosti sebe dam
        da nekom drugom sreću stvorim


        Sećanje

        Volela sam ga
        baš sam ga volela
        i tražila za uzvrat
        istu ljubav u njegovim očima

        Voleo me je
        baš jako voleo
        ali nije uspeo
        da mi na tren
        samo na tren
        sa njim bude spokojno

        Slagala sam ga
        jednom slagala
        i bolelo me je
        u duši
        videlo se u mojim očima

        Živela sam
        svaki svoj dan
        za njega sam živela
        ali PRAVU ljubav
        NIKADA nisam doživela

        Pamtim ga
        pamtim u duši i u mislima,
        a u prošlosti mi sve ostaje
        sav nespokoj i tuga
        sva moja bol
        bol u mojim grudima